Uvodnik

Prenijeti pravu vrijednost u pravom trenutku pravoj osobi koja odlučuje o kupnji put je do rezultata! Na konferenciji okupljamo one koji znaju kako bismo onima koji slušaju približili neke od najboljih načina kako da postave i ostvare ciljeve.

Ako ćemo pod svaku cijenu poštovati sve zakone, pa i najštetnije, deseci tisuća zaposlenika u realnom sektoru ostat će bez posla. To je cijena politike ‘čistih ruku’ koju proklamira premijer Milanović.

Da Linić nije išao ispravljanjima mafijašku praksu stečajnih postupaka, i danas bi sjedio u ministarskoj fotelji. Međutim, zaključio je da spašavanje 40.000 radnih mjesta vrijedi rizika da mu netko prijeti Remetincem.

Dubrovčko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić odbija dati suglasnost za urbanistički plan uređenja i tako na bar godinu dana blokira turističko ulaganje na predjelu Bosanka ‘teško’ 150 milijuna kuna. Sad bi se mogla očekivati osuda takva ponašanja. Međutim, župan se ponaša posve racionalno i politički mudro. Županijski Zavod za prostorno planiranje nije siguran je li obuhvat planiranog ulaganja na padini Srđa ili nije. Pa kad stvari nisu jasne, zašto bi župan Dobroslavić stavljao glavu ondje gdje netko drugi ne bi stavio ni nogu? Godina dana više-manje, nekoliko stotina radnih mjesta više-manje…

Vidi župan dubrovačko-neretvanski što se dogodilo mnogo jačem igraču, bivšem ministru financija Slavku Liniću kad je pobrkao političke lončiće. Ne isplati se u ovoj zemlji ispravljanjima krive Drine. Drži se ti, braco, zakona ko pijan plota. Pa makar bili i štetni. Ima tko bi trebao mijenjati loše zakone i podzakonske akte. Pa dok i posljednji činovnik ne stavi svoj potpis, dok DORH ne amenuje neki potez, nema te sile koja će bilo koga iz državne strukture natjerati da preuzme rizik i napravi dobru stvar za društvo.

Ovo je vrijeme karijernih birokrata. Tko bilo što radikalnije pokuša, završit će u političkom loncu. Povod koji je premijer Zoran Milanović uzeo da bi se riješio popularnoga, radišnog i samosvjesnog ministra Linića bio je vezan uz predstečajne nagodbe. Da Linić nije išao ispravljanjima stečajno pravo i njime dopušteno mafijašku praksu stečajnih postupaka – možda bi i danas sjedio u svojoj fotelji. Međutim, čak i tako iskusni politički lisac napravio je pogrešan korak. Zaključio je da spašavanje 40.000 radnih mjesta vrijedi rizika da mu netko prijeti Remetincem zbog dvojbe procjene zemljišta Spačve.

Slavko Linić sasvim sigurno nije Majka Terezija. Ali ako je htio negdje mutiti za svoje prijatelje, onda su predstečajne nagodbe, čiji su svi detalji od početka bili vidljivi na internetu, najgluplje mjesto. Linić je s ekipom u kratkom roku smislio skup zakonskih rješenja kojima je bajpasirao neučinkovit Stečajni zakon i praksu. Naravno da je tu bilo dosta šlamperaja. Ali bilo je političke hrabrosti da se krene u ono što salonski ekonomisti i političari zovu ‘strukturnim reformama’. I što je dobio kao priznanje? Vrtnjak.

I zato se, draga javnosti, nemoj čuditi ako se stvari u gotovo svim segmentima državnog aparata ne rješavaju. Karijerni birokrati znaju kako se čuvaju mjesta i privilegiji. Glavno je načelo: sve što nije izričito dopušteno, zabranjeno je!

Kolumnist može izazvati veliko odobravanje kad napise da premijer treba otići ili da Glavni odbor SDP-a treba pokazati je li to skupina kukavica ili hrabrih ljudi. Ali ima i teza za koje može pobrati i žestoke kritike. Ali to je sudbina kroničara.

Dakle, hrvatsko društvo moralo bi se jasno odrediti što mu je prioritet. I prihvatiti negativne posljedice izabranoga prioriteta. Pojednostavljeno:

Varijanta A: Pod svaku cijenu važno nam je očuvanje radnih mjesta i otvaranje novih. Ako se pokaže da je sadašnja regulativa loša, a odluke treba donositi u kratkom roku (uz sporost zakonodavca u promjeni zakona), ne treba se loših zakona i iskrivljene prakse držati ko pijan plota. Prihvaćamo prečace, pa i pod cijenu da se, kao u slučaju predstečajnih nagodbi, izgubi element pravednosti. Pa neki kvarni poduzetnici ne budu primjereno vlasnički i financijski kažnjeni za svjesne i nesvjesne pogreške koje su činili. Ta varijanta podrazumijeva preferiranje efikasnosti nauštrb pravednosti i slijepog poštovanja loših zakona.

Varijanta B: Pod svaku cijenu važno je poštovati sve zakone, pa i najštetnije. Dok zakon vrijedi, ne smiju se tražiti prečaci. Ako će to značiti da će deseci tisuća zaposlenika u realnom sektoru ostati bez posla – to je prihvatljiva cijena politike ‘čistih ruku’. Već čujem treću varijantu: Pa neka se donesu dobri zakoni! Ali u igri je faktor vrijeme. Dok vlada premijera Milanovića izrodi takvo što (znanja), faktor vrijeme učinit će svoje. Nemojmo teorizirati! I, na kraju, uvijek će se naći neki Don Quijote. Njemu savjet: neka kupi tri trenirke, tri para brendiranih tenisica (da se vidi da njihov vlasnik dolazi iz višeg stala- leža – kažu da to ondje nije nevažno), odabere dvije knjige mekih korica… To je praktično kad vas odvedu u istražni zatvor u Remetincu.