Naša je prednost što smo obiteljska tvrtka i ne namjeravamo izići na burzu

Bilo je jako važno investirati u internacionalizaciju jer jedino tako možemo rasti. Kao tvrtka u obiteljskom vlasništvu u tom smo cilju mogli svjesno žrtvovati profitabilnost jer nemamo nadzorni odbor koji bi nas tjerao da manje investiramo da bismo imali veću dobit. Jedno je imati dobro rješenje, a drugo prodati ga na globalnom tržištu. Ako imate gotovo rješenje za neku industriju, onda ste globalno konkurentni, to je naša prednost. Naravno, jedna je stvar imati rješenje, a druga probiti se na tržištu i prodati ga pod svojim brendom. To je težak dio posla. Razlika između nas i većine softverske industrije u regiji je što nismo dominantno orijentirani na domaće tržište i na usluge. Moramo stvoriti ‘azitromicin’ koji ćemo licencirati drugima. Ključno je stvoriti brend, zato već četiri godine ulažemo u specifično brendiranje proizvoda.

Koliko je potrebno uložiti da bi tvrtka iz Hrvatske izgradila brend na svjetskom tržištu? Mogu reći da je to 25 godina uloženog rada i poduzetničkog žara. A novca – koliko god ga ima. U internacionalni razvoj poslovanja ulažemo više od 300 tisuća eura na godinu. Da nismo agresivnije krenuli u tom smjeru prije četiri godine, danas bismo bili ovisni o trendovima na domaćem i regionalnom IT tržištu, koje već nekoliko godina pada. Ta se ulaganja sada već vraćaju i rezultati 2013. godine utemeljeni su 2010. Predstavljamo se kao visoko specijalizirana europska tehnološka tvrtka, srednje velika, u obiteljskom vlasništvu. Kad se tako predstavimo, pitaju nas gdje nam je sjedište. Treba jako mnogo vremena i ulaganja da se izbriše taj nedostatak što smo iz Zagreba, a ne Münchena i da vam ljudi počnu vjerovati.

Postaje li to što ste iz Hrvatske manji problem otkako smo u EU? Definitivno bolje zvuči kada kažemo da smo iz EU. No kada idete na zapad Europe, u Nizozemsku ili Švedsku, to što ste iz Hrvatske ne pomaže. U Latinskoj Americi dovoljno je što smo europska kompanija. Stalno dobivam sugestije iz Zapadne Europe da otvorimo tvrtku u Njemačkoj ili Austriji i predstavljamo se kao tvrtka iz tih zemalja i od tamo licenciramo svoj softver. Naš softver može biti najbolji, ali ne dolazi iz ‘standardnih’ zemalja, no ako se predstavi kao softver kompanije iz, npr. Münchena koja ima razvoj u Hrvatskoj, priča je sasvim drukčija.

Razmišljate li onda o seljenju sjedišta? Razmišljamo, ali bitno je to napraviti ne zbog imidža nego tamo gdje su kupci. Za nas bi bilo najrealnije otvoriti sjedište, u smislu brendiranja, u Austriji, koja, koliko god nije softverska zemlja, ima specijalizirane tehnološke proizvode. Razvoj može ostati u Hrvatskoj, ali za brend je mnogo bolje da dolazi iz razvijenijih ekonomija. Mnogo izraelskih tvrtki ima formalno sjedište u Bostonu, a 97 posto svega događa se u Izraelu.

Kakva je sada struktura prihoda GDi grupe? Vide li se efekti internacionalizacije? Iz Hrvatske nam sada dolazi 25 posto prihoda, iz bliže regije (bivša Jugoslavija) 35 posto, a preostalih 40 posto iz doslovno cijelog svijeta. Prije pet godina Hrvatska je činila 50 posto prihoda, regija 45, a samo je pet posto prihoda dolazilo iz ostatka svijeta. Iako imamo samo 25 posto prihoda iz Hrvatske, ovdje imamo 50 posto zaposlenih jer ovdje razvijamo ključne proizvode. Bilo je jako važno investirati u internacionalizaciju jer jedino tako možemo rasti. Tu se kao prednost pokazalo i to što smo privatna tvrtka u obiteljskom vlasništvu.

Ako isključimo akvizicije, teško je očekivati da možemo ponoviti rast prihoda od 20 posto – bio bih zadovoljan da rastemo solidnim jednoznamenkastim brojkama blizu 10 posto. Lani ste zabilježili rast ukupnih prihoda od 20 posto. Koliko vam prihoda dolazi od prodaje vlastitog softvera? Ukupni konsolidirani prihodi GDi grupe, u kojoj je 13 pravnih osoba iz različitih zemalja, u 2013. bili su 12,2 milijuna eura, a najveći rast ostvarili smo na tržištima izvan regije. Lani smo napokon otvorili tržište Bliskog istoka, gdje osim telekomunikacija ulazimo u energetiku, odnosno naftnu industriju. Energetika postaje sve važnija i kod nas, a telekomi moraju biti sve inovativniji da bi zadržali barem nultu stopu rasta. U telekomunikacijama sve više našeg softvera nije licencirano na lokaciji kod korisnika već dajemo uslugu u oblaku s vlastite infrastrukture. Taj je trend sve jači i usluge u oblaku snažno rastu. Prihod od oblaka sada nam je 10 posto ukupnih prihoda i ide prema 15 posto i to samo od dvije, tri specijalizirane aplikacije. Oko 80 posto prihoda dolazi nam od vlastitih proizvoda, a 20 posto vezano je uz tehnološke platforme trećih strana.

Prema financijskim izvješćima, u 2012. imali ste dobit od 3,6 milijuna kuna neto, kakva je bila situacija s profitabilnošću u 2013.? Izvješće za 2013. još nije objavljeno i ne vidim razlog zašto bismo objavljivali podatak o dobiti. Ne planiramo izaći na burzu, iako su nas mnogo puta zvali, niti se želimo prodati, iako smo imali i mnogo takvih ponuda. Najvažnije da taj profit investiramo nazad u proizvod i marketing. Sve ulažemo iz vlastitoga kapitala bez ikakvih vanjskih investitora. Vodimo dosta konzervativnu poslovnu politiku i nismo izloženi prema bankama, iako s njima imamo dobru suradnju. U fazi nuđenja trebaju nam kvalitetne bankarske garancije. Jaku aktivu imamo i zbog vlastitih nekretnina.

Što su ključni preduvjeti da se ekonomska situacija napokon preokrene? Treba nam više onoga što se zove industrijska strategija. Sama činjenica da se takav dokument donio pozitivna je, ali trebala bi postojati i šira gospodarska strategija. Pozitivno je i poticanje tehnološkog poduzetništva u zadnje vrijeme. Glavni problem je i dalje izostanak reformi, posebno javnog sektora. Ako se privatni sektor mogao, vrlo bolno, transformirati i izgubiti desetke tisuća radnih mjesta, a država nijedno, jasno je gdje treba napraviti reforme. Ukupni javni sektor preskup je za ono što daje. Za IT konkretno najvažnije bi bilo rasteretiti cijenu rada.

Vjerujete li da će ova industrijska strategija nešto promijeniti? Ili najave o poboljšanoj gospodarskoj diplomaciji? Pozitivno je što se detektiralo ključne sektore. Već samo to što država zna koje su joj ključne grane stvara dojam da znamo kuda želimo ići. To neće biti lagan proces. Nemam iluziju, znam da to ne ide brzo, ali nastojim biti pozitivan. Treba širiti spoznaju da su stvari moguće, nema razloga da Hrvatska ne bude uspješna u softveru kao što su to zemlje slične veličine poput Izraela, Finske i sl. Ključno je stvoriti ozračje da se može. U gospodarskoj je diplomaciji ponegdje na osobnoj razini postojala volja da se nešto učini, ali tome treba sustavni pristup koji će biti povezan s industrijskom strategijom. Sada postoji ideja da se mjeri koliko su diplomati poslovnih prilika inicirali ili pomogli da se realizira poslova te da veličina izvoza u neku zemlju bude jedan od ključnih parametara uspješnosti pojedinog diplomata. No na poduzetnicima da je da stvore izvozne proizvode.

Koliko su poduzetnici inertni u pogledu snažnije internacionalizacije? Veći još problem nepripremljenost radne snage u Hrvatskoj da radi za inozemno tržište. Poduzetnika ćete naći, ali koliko ćete naći ljudi koji su sposobni u Hrvatskoj dizajnirati proizvod, staviti na tržište i izvoziti u 60-ak zemalja svijeta. Govorim o kvaliteti produkt-menadžera, menadžera za razvoj poslovanja i sl. Imamo 400 tisuća nezaposlenih, ali koliko od njih zna raditi za izvoz i koliko ih je to voljno raditi? Nedovoljno, i to je jako velik problem.

Što je cilj GDi-ja u sljedećih nekoliko godina? Stabilan, pouzdan rast uz stalnu inovativnost, brušenje kvalitetne specijaliziranih softverskih proizvoda i usluga u oblaku te stručnih usluga za regionalno i globalno tržište. Ako isključimo akvizicije, teško je očekivati da možemo ponoviti rast prihoda od 20 posto – bio bih zadovoljan da rastemo solidnim jednoznamenkastim brojkama blizu 10 posto, s time da se u izvozu učvrstimo na Bliskom istoku, ali i proširimo na jednu novu regiju. Suradnja sa stalnim i novim klijentima u Hrvatskoj ostaje i dalje naša baza.