Milanović pokušava strahom zadržati SDP pod svojom kontrolom

Kad Uskok krene u akciju, potencijalni buntovnici brzo se primire i pokunje, nadajući se samo da neće zakucati na njihova vrata. Uostalom, vidjeli smo u HDZ-u kako to funkcionira.

Zoran Milanović smijenio je Slavka Linića. To i nije bilo neočekivano. Već nekoliko mjeseci Milanović je pred sobom imao nimalo ugodnu dvojbu: ili će on smijeniti Slavka Linića, kojeg naši europski saveznici ne percipiraju kao najpopularnijeg i najkompetentnijeg ministra i onoga tko uvodi red u državne financije, već kao izvor ne-transparentnih državnih intervencija u gospodarstvu, kojima se državnim novcem pogoduje ministrovim prijateljima, ili će pustiti da sâm bude srušen kao dežurni Pedro za lošu Vladinu politiku, loše gospodarske rezultate i političku krizu u državi. I Milanović je prvi put otkad je na čelu Vlade povukao odlučan potez, smijenivši politički najjačeg ministra. No učinio je to tek kad je njegova glava bila na giljotini, dakle prekasno da ostane upamćen kao premijer reformator. Prekasno da njegova vlada zaustavi negativne gospodarske trendove. Prekasno da bi mogao računati s uspjehom na sljedećim parlamentarnim izborima. Ali u pravom trenutku da ostane upamćen kao osoba koja je otvorila vrata reformi SDP-a iz postkomunističke socijaldemokratske stranke u europsku socijaldemokratsku stranku. I to je najviše što on u ovom trenutku može učiniti. Reformator će biti netko drugi.

Slavko Linić je otišao s prijetećom porukom: zbog zaštite stranke neće ulaziti u polemiku s premijerom prije europskih izbora. A tad, podrazumijeva se nakon izgubljenih izbora, sve će reći. I podrazumijeva se da će ga u tome podržati njegovi jaki ljudi riječkog SDP-a: Obersnel, Komadina, možda i Jovanović, koji ne kriju nezadovoljstvo Linićevom smjenom. No sve su to sada prijetnje praznom puškom. Kako se dalo zaključiti i iz odmjerene Milanovićeve izjave nakon Linićeve smjene, Linić ne odlazi zbog nespojnosti karaktera, već zbog djela koja se obično nazivaju korupcijom i nanošenja štete državnom proračunu za korist svojih prijatelja. Iz onoga što je dosad objavljeno u novinama riječ je o desecima milijuna kuna. I već je nekoliko mjeseci jasno da DORH ulazi među prijatelje Slavka Linića i da se steže obruč oko bivšeg ministra. Preduhitrivši DORH, Zoran Milanović je ojačao svoju poziciju. I ma koliko to u ovom trenutku izgledalo paradoksalno, dok mu najjača partijska podružnica, ona riječka, prijeti otkazivanjem poslušnosti, Zoran Milanović je tom smjenom ojačao svoju izgubljenu političku snagu. Jer kad Uskok krene u akciju, potencijalni buntovnici brzo se primire i pokunje, nadajući se samo da neće zakucati na njihova vrata. Uostalom, vidjeli smo u HDZ-u kako to funkcionira.

Najzanimljivija priča sljedećih tjedana zato neće biti riječka pobuna u SDP-u, već koliko će široko Uskok baciti mrežu. Hoće li to biti dovoljno široko da obuhvati i neke druge stranke, kao što bi se to iz nekih napisa o istragama koje se vode moglo očekivati, te da jednim postupkom potakne i reformu HDZ-a iz postkomunističke desne stranke u europsku narodnu stranku. I što je najvažnije, da razobliči transstranački model financijske hobotnice, ponešto sofisticiraniji od priproste Fimi-medije ili višestrukog farbanja tunela. Zanimljiv će biti i odnos predsjednika Josipovića prema novom razvoju događaja. Kad je smjena najmoćnijeg ministra bila pred vratima, on ih je zatvorio stvarnosti i iza zatvorenih vrata razmatrao sa stručnjacima ideje o novom ustavu. Kada je ministar smijenjen, a premijer Milanović dao do znanja da ministar ne odlazi čistih ruku i da će institucije sustava tu imati posla, Predsjednik je izrazio zabrinutost za pravnu sigurnost građana te zbog svađa u državnim strukturama. Kao da ne čuje dobro. Ali kad Uskok krene, i Predsjednik će morati početi razumijevati o čemu je riječ, makar mu i naštetilo rejtiju. Pritom, Zoran Milanović zna da bi Predsjedniku bilo draže da je u tom duelu kao dežurni krivac pao on, a ne minister Linić. I Predsjednik zna da premijer to zna. Smjenom Slavka Linića Zoran Milanović je za sebe otvorio mogućnost časnog odlaska iz politike. Jer za uspjeh sada je prekasno. I zato me ne bi iznenadilo da posluša svog druga, njemačkog SPD-ovca i parlamentarca Josipa Juratovića, koji je inače ispred njemačke velikokaoalijske vlade zadužen za savjetovanje SDP-a i koji mu je nedavno preporučio da se posveti Vladi, a stranku prepusti nekome drugome. Jer, ne budimo naivni – nije bilo lako Milanoviću krenuti na Linića. Niti je to učinio sâm.