Kada je Aaron doputovao u Moskvu da bi se pobrinuo za pogon koji je njegova izraelska tvrtka kupila, očekivao je da će se lako snaći u novom okružju. Odrastao je u Izraelu, ali njegovi su roditelji Rusi, pa je od malih nogu bio izložen ruskim kulturnim utjecajima i jeziku. No iako uspješan u rodom Izraelu, u pola godine provedene u Moskvi nije pronašao način da nadzire svoj tim. Očito, nešto je pogrešno radio. – A što, na to nije lako odgovoriti ni nakon 16 godina proučavanja efekata utjecaja kulture na biznis i drugih radova na tu temu – kaže Erin Mayer, profesorica psihologije specijalizirana za međukulturni menadžment na INSEAD-u u Fontainebleau u Francuskoj, autorica ‘The Cultur Map: Breaking Trough the Invisible Boundaries of Global Business’. Većina istraživanja…
Što je dobar komunikator? Odgovor varira od društva do društva. Skala mjeri stupanj konteksta. Kada je kontekst kulture nizak, dobra komunikacija je precizna, jednostavna, izravna i jasna. Poruka se razumije u nominalnoj vrijednosti, ponavljanje se cijeni kao objašnjenje i prihvaćaju se pisane poruke. Suprotno, kada je kulturološki kontekst visok, komunikacija je sofisticirana, nijansirana i slojevita. Poruke se često podrazumijevaju. Manje se toga ostavlja u pisanom obliku, ostavljen je prostor za interpretaciju, a razumijevanje može ovisiti o sposobnosti čitanja između redaka.
Sve kulture vjeruju da treba kritiku prezentirati konstruktivno, ali definicija konstruktivnog uvelike se razlikuje. Ta skala mjeri sklonosti od iskrenosti i izravnosti do diplomatskog negativnog ‘feedbacka’. Ocjenjivanje se često brka s komuniciranjem, ali mnoge zemlje imaju druge pozicije na dvjema skalama. Francuzi su komunikatori višega konteksta u odnosu na Amerikance, no unatoč tome mnogo su izravniji u kritici. Španjolci i Meksikanci su na istoj razini konteksta, ali Španjolci su mnogo iskreniji kada moraju dati negativan ‘feedback’.
Način uvjeravanja i odabir argumenta koji će biti uvjerljivi duboko je ukorijenjen u kulturnu filozofiju, religiju i društvene stavove. Tradicionalno, ta skala uspoređuje cjelovite i specifične misaone obrasce. Tipično, zapadni menadžeri jedan će argument razbiti u niz komponenti (specifično razmišljanje), a Azijci žele pokazati kako komponente funkcioniraju zajedno (holistički). Osim toga, ljudi iz južne Europe i germanske kulture skloni su nalaženju dedukcijskog argumenta kao najuvjerljivijeg, dočim su američki i britanski menadžeri više pod utjecajem induktivne logike.
Ta skala mjeri stupanj poštovanja, a razlike u ponašanju prema autoritetu svrstava zemlje u spektar od egalitarnih do hijerarhijskih društava. Skala se zasniva na konceptu udaljenosti od centra moći.
To mjerilo pokazuje u kojoj je mjeri kultura izraz konsenzusa. Često pretpostavljamo da će najegalitarnije kulture ujedno biti najdemokratskije, a kod hijerarhijskih šef će donijeti neke jednostrane odluke. No nije uvijek tako. Nijemci su mnogo skloniji hijerarhiji od Amerikanaca, ali više od njih odluke donose komunikacijom i sporazumom. Japanci su snažno hijerarhijski i pod utjecajem kulture koja ima konsenzus svih.
Kognitivno povjerenje (od glave) može biti u suprotnosti s afektivnim (od srca). U kulturama fokusiranim na zadatke povjerenje se gradi kognitivno, radom. Ako surađujemo dobro, dokazujemo se vrijednim povjerenja, i tu je prisutno poštovanje prema doprinosu pa ta komponenta stvara uzajamno povjerenje. U nacijama baziranima na društvenim odnosima povjerenje je rezultat stvaranja jakih afektivnih veza. Ako potrošimo vrijeme na smijeh, zajedničko opuštanje, upoznavanje na osobnoj razini, onda uspostavljamo povjerenje.
Svi vjerujemo da je malo neslaganja zdravo. No različite kulture imaju različite ideje o tome kako je konfrontacija produktivna za tim ili organizaciju. Skala mjeri toleranciju prema otvorenom neslaganju i sklonost da se to vidi kao korisno ili štetno za kolegijalne odnose.
Sve tvrtke slijede planove i rasporede, no u nekim kulturama ljudi se strog pridržavaju rasporeda, a neke ga više doživljavaju kao prijedlog. Skala ocjenjuje koliko se ulaže u rad u strukturiiranom i linearnom okružju, za razliku od fleksibilnog i jalovog.
Kulturnih razlika, kaže Mayer, ne donosi dovoljno nijansiranu sliku koja menadžerima može biti od konkretno pomoći pa opet završavaju na stereotipima da primjerice Japanci vole hijerarhiju, a Francuzi komuniciraju suprotno. A to pak može dovesti do pogrešnih zaključaka i odluka, tvrdi Mayer, i stoga je izradio mapu kultura, alat koji se sastoji od osam ljestvica koje predstavljaju ponašanje menadžmenta na popravcima najvećih kulturnih razlika. Uspoređujući položaj jedne nacionalnosti u odnosu na drugu, korisnik s pomoću njih može dekodirati kako kultura utječe na svakodnevno ponašanje i suradnju.
