IZLOŽBE

Slike su listovi dnevnika moga duševnog raspoloženja’, zapisala je slikarica Nasta Rojc poželjevši objasniti da je slikarstvo smisao njezina života, najdublji osjećaj, postojanje samo. Nasta Rojc rođena je 1883. u imućnoj obitelji u Bjelovaru, a umrla je u Zagrebu 1964. Njezin otac, ugledni građanin, selidbom u Zagreb postao je šef Odjela za bogostavlje i nastavu (današnji ministar kulture). Umjetnički paviljon u Zagrebu pridonio je dosad najveću kritičku retrospektivnu izložbu njezinih slika i grafika obilježavajući 130. obljetnicu slikaričina rođenja i pedesetu godišnjicu smrti.

Kao važnu slikaricu čije je stvaralaštvo obilježilo prvu polovinu dvadesetoga stoljeća ponajviše su je svrstavali u tzv. žensko slikarstvo, uz Zdenku Pexidr Srića, Zoe Borelli, Zinaidu Bandur, Milu Wood i druge s kojima je od 1928. bila u Društvu umjetnica. Posve je zaslužila novo vrednovanje opusa, stoga je ova izložba sa 125 slikaričinih djela koju autorski potpisuju dr. sc. Ivanka Reberski i Jasmina Poklečki Stošić ujedno podsjećanje na prve izložbe naše slikarice održane u Salonu Ullrich te na izlaganja priredena upravo u Umjetničkom paviljonu. Njezino se slikarstvo uvrštavalo između akademizma i naznaka impresionizma, s tematskim rasponom od slikarstva krajolika do građanskih portreta i studija.

U našoj je javnosti dosad bila zastupljena uglavnom s nekoliko ključnih slika, primjerice ‘Autoportretom u lovačkoj uniformi’ (1912.), ‘Autoportretom s konjem’ (1922.) te nekoliko krajolika koje čuva hrvatski muzej i galerije. Slikala je rasno u pravom smislu riječi, njezin je potez bio čist i konkretan. Svladala je sve teme, od povijesnih u atelijeru Otona Ivekovića do gotovo simboličkih, poput ‘Putnika’, slike koja je nastala u trenutku samoće i ranjivosti. Družila se s Miroslavom Kraljevićem, Becićem i Hermanom u Műchenu, a sa slikarem Brankom Šenoom bila je u formalnom braku. Za ono doba nesvakidašnje, ljubav njezina života bila je lijepa, muškobanjasta Alexandrina Onslow, časnica britanske vojske koju je Nasta Rojc upoznala nakon završetka Prvoga svjetskog rata i koja je s njom živjela u Zagrebu u Rokovu perivoju.