Problematika imigracije uvijek je aktualna, no ‘Imigrantica’, posljednji film Jamesa Graya, samo je djelomičan doprinos istraživanju teme. Smješten u 1921., film prati Ewu, poljsku imigrantku koja dolazi u New York u kojem, radeći kao plesačica i prostitutka za agresivnog svodnika, pokušava prikupiti novac kako bi spriječila deportaciju svoje sestre.
Grayev film vizualno je mračan i zavodljiv te na trenutke izvršna demistifikacija ‘američkog sna’, briljantno tretiranog kroz iluzionistički šou. Također, ‘Imigrantica’ daje naslutiti niz pitanja o prirodi Amerike kao obećane zemlje, o vrijednostima koje leže u njezinim temeljima te naslijeđu koje imigranti donose sa sobom, pitanja koja tek zagrebačka čekaju ispod površine.
Stoga je šteta što se Gray ponajprije fokusira na ljubavni trokut između Ewe, patnice i preljepo ruže, te svodnika Brune i iluzionista Emila općinjenih njezinom pojavom. Takav zaplet kao da je ispaž iz kakvoga tragičnog literarnog klasika i ostavlja dojam praznine u srcu filma koji je mogao biti mnogo više.
