Vjetroelektrane HEP zainteresiran za kupnju svega što se vrti

Trenutačno, kažu u HEP-u, razmatraju ulazak u partnerstvo u nekoliko projekata vjetroelektrana u razvoju odnosno u pogonu, no zbog povjerljivosti pregovaračkog procesa ne otkrivaju s kime razgovaraju.

HEP bi napokon mogao biti bliže vjetroelektranama u svom portfelju, a prema svemu sudeći, moguće je da će ući u partnerstvo upravo s vlasnicima najprofitabilnijih vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Trenutačno, kažu u HEP-u, razmatraju ulazak u partnerstvo u nekoliko projekata vjetroelektrana u razvoju odnosno u pogonu, no zbog povjerljivosti pregovaračkog procesa ne otkrivaju s kime razgovaraju. Ipak, čini se da bi im jedan od partnera mogao biti najveći investitor u vjetroelektrane u Hrvatskoj – njihov bivši direktor Sektora za investicije, razvoj i strategiju Ante Ćurković, odnosno tvrtke povezane s njim i članovima njegove obitelji. U stručnim se krugovima može čuti da su u igri vjetroelektrane Velika Popina (ZD6) kod Gračaca, kapaciteta 9 MW, te ZD2 i ZD3 kod Benkovca, ukupne snage 36 MW. Riječ je o projektima vrijednim oko 77 milijuna eura čiji su osnivači Dalekovodova tvrtka kći Dalekovod professio te Medvida i Korita, dvije tvrtke koje je osnovao Ćurkovićev zet Iljko Ćurić.

A možda se u HEP-ovu portfelju nađe još poneka vjetroelektrana, uključujući i Končarovo Pometeno brdo snage 17,5 MW, u koju su ugrađeni agregati koje su sami razvili. Trenutačno i Končar razgovara o raznim mogućnostima (ali ne otkriva s kim), među kojima je, potvrđuju, i prodaja. HEP je prvi put krenuo tražiti partnera sredinom prošle godine, no izgleda da nije postigao rezultate te su početkom ove godine ponovno objavili javni poziv za mogućom suradnjom. Dalekovod je također nedavno objavio da je počeo proces prikupljanja ponuda za imovinu vezanu uz vjetroelektrane. Kao što je poznato, to je bio dio dogovora u sklopu predstečajne nagodbe jer se Dalekovod u idućem razdoblju planira usmjeriti isključivo na core business.

U njegovu nadzornom odboru sjedi i dotični Ćurković, o čijim se poslovima pisalo u nekoliko navrata. Mediji su izvjestili da je konkurencija protiv njega i njegove obitelji podigla čak i kaznenu prijavu. Ćurkoviću se spočitavalo da je u HEP-u raspolagao s razvojnim podacima tvrtke o najboljim lokacijama za vjetroelektrane, što je onda iskoristio za tvrtke koje su osnivali članovi njegove obitelji kojima je onda omogućio dobivanje elektroenergetske sigurnosti za vjetroelektrana u Hrvatskoj. No te je informacije demantirao.

Činjenica je da su ZD2, ZD3 i ZD6 na izvršnim lokacijama koje omogućuju veću proizvodnju energije jer su svojedobno bile jedne od najproduktivnijih vjetroelektrana u Hrvatskoj. Samo u prvih šest mjeseci 2012. iz njih se proizvelo 46 posto, odnosno 53,3 GWh električne energije dobivene od svih vjetroelektrana u Hrvatskoj sa samo 35-postotnim udjelom u ukupnim instaliranim kapacitetima. Informacije o stanju za 2013. nismo uspjeli doznati budući da se radi, kako su nam rekli u Ministarstvu gospodarstva i u Hrvatskom operateru tržišta energije (HROTE), o tajnim i povjerljivim podacima.

HEP čekaju dubinske analize vjetroelektrana, a navodno se ukupni troškovi za ZD2, ZD3 i ZD6 penju na više od četiri milijuna kuna. To je, prema nekim mišljenjima, prenapuhana brojka, a s druge strane ističu da ona ne doseže čak ni jedan posto ukupne investicije.

Goran Majstrović, stručnjak s Energetske institut Hrvoje Požar, objašnjava da troškovi preuzimanja pojedinih projekata te troškovi pripadnih analiza ovise o konkretnom projektu, fazi razvoja, tipu opreme, izdašnosti lokacije, načinu financiranja, vlasničkom udjelu, očekivanom povratu itd. Stoga kaže da je nemoguće generalno i unaprijed ocijeniti je li trošak analiza i preuzimanja projekta previsok. Zbog toga se, ističe, za svaki pojedini objekt i radi dubinska analiza te procjenjuje realna vrijednost projekta.

Inače, preuzimanje vlasničkih udjela u pojedinim projektima, a pogotovo kod projekata OIE, sasvim je uobičajena praksa u Europi. Štoviše, mnogi ‘developeri’, pogotovo u Hrvatskoj, razvijaju projekte samo do određene faze i onda ih prodaju. Kupci projekata time smanjuju rizike razvoja vlastitih projekata, pogotovo kod ograničene mogućnosti prihvata u sustav – pojašnjava Majstrović.

HEP trenutačno razvija nekoliko projekata koji koriste obnovljive izvore energije. U razvojnoj fazi dva kogeneracijska postrojenja na biomasu, a nedavno je završen projekt instaliranja devet fotonaponskih elektrana na objektima u vlasništvu HEP-a širom Hrvatske. Ipak, veći dio razvojnih projekata usmjeren je na gradnju i dogradnju postojećih sustava hidroenergetskih kapaciteta koji, pojašnjavaju u HEP-u, tehnički i tehnološki na najbolji način rješavaju problem stohastičnog (promjenjivog, nestalnog) rada vjetroelektrana ili sunčanih elektrana.