Fields ‘Prestolonasljednik’ se pažljivo priprema za čelnu funkciju Forda

‘Prestolonasljednik’ se pažljivo priprema za čelnu funkciju Forda. I prije krize Ford je imao problema, ali kriza ga je bacila do ruba. Od sramote stečaja američki se proizvođač automobila izvukao zahvaljujući državnom novcu i sposobnosti šefa Alana Mulallya, koji je odradio odličan posao i vratio Ford u svjetsku igru. Sada je spreman za odlazak, a na njegovo mjesto do kraja godine stiže mladi Mark Fields, čovjek s dugogodišnjim stažem u Fordu i uglavnom dobrim rezultatima.

Perjanice američke autoindustrije jedan su od boljih primjera vižljastoga karaktera kapitalizma i njegove sposobnosti asimiliranja svih dostupnih alata u vlastitom spašavanju. Nakon eksplozije krize 2008. poznati američki trojac – General Motors, Ford i Chrysler prišao je uzeti državni novac kako bi preživjeli, usprkos tvrdnjama mnogih da je riječ o socijalističkom ponašanju, od čega nema većeg svetogrda u Americi.

Ipak, nekoliko godina kasnije sve tri kompanije vratile su se iz mrtvih, svaka na svoj način, pa je došlo vrijeme i za promjene na vrhu. GM je već dobio novu šeficu, Mary Barru, a Ford bi novog šefa, Marka Fieldsa mogao dobiti do kraja ove godine ako je vjerovati nagađanjima. Iz kompanije koja je zahvaljujući Alanu Mulallyu izbjegla sramotu stečaja kakvu su prošli GM i Chrysler, zasad ne potvrđuju došaptavanja, ali ih ni ne opovrgavaju.

Planiranje nasljeđivanja shvaćamo vrlo ozbiljno i takvi planovi postoje za svaku od liderskih pozicija. Iz poslovnih razloga, o tim planovima ne govorimo u javnosti – kratko su i suho iz Forda komentirali medijske napise. Usprkos tome, malo tko sumnja u točnost predviđanja, savsm je izgledno da će Fields biti sljedeći šef (riječ je o javnoj tajni već dugo vremena), jedina nepoznanica brzina je zamjene na vrhu.

Mulally, koji je u Ford došao i prije službenog početka jedne od najgorih kriza u dugo vremena iz Boeinga (gdje su ga preskočili za mjesto šefa), napravit će mjesta za Fieldsa, dosadašnjeg šefa operative i Fordovog veterana koji je tamo proveo 25 godina. Iako je trebao ostati najmanje do sljedeće godine, 68-godišnjak kojem se pripisuje spas legendarnoga globalnog brenda prema svemu će sudeći otići na vrhuncu slave, odnosno onda kada mudri ljudi obično i odlaze. Odlazak iz Forda i visoke godine ne znače automatski i mirovinu, u posljednje vrijeme intenzivno se spekulira o Mulallyevoj sljedećoj gaži.

Njegovo ime bilo je jedno od spominjanih u kontekstu odlaska Stevea Ballmera s mjesta šefa Microsofta, ali IT div se na kraju odlučio osloniti na vlastite snage i imenovao Satyu Nadellu za šefa, ne vjerujući Mulallyevim godinama i manjku IT pozadine. Nakon Forda, Mulally razmišlja, kažu njemu bliski izvori, ostati u korporativnom vrhu, bilo kao direktor bilo kao predsjednik neke kompanije. Imajući u vidu da ga nemali broj stručnjaka smatra menadžerom desetljeća, izbor novog poslodavca savsm sigurno neće biti malen, a nitko ne vjeruje da će eventualno savjetodavno mjesto u Fordu biti dovoljno za živahnog Mulallya. Vjerojatno dijelom i zbog raznih glasina o njegovom odlasku, u Fordu su odlučili umiriti nervozne investitore i iscrati jasnije njegovu zamjenu.

Detroitski proizvođač automobila je, kao i njegovi konkurenti, već imao problema, koje je kriza nekoliko godina kasnije samo naglasila, ali Mulally se vrlo dobro snašao i u relativno kratkom roku obnovio profitabilnost kompanije velikim rezovima, novom orijentacijom na efikasnije automobile i ponovnim osvajanjem mlađe generacije vozača, novom kulturom jednostavnosti i suradnje te, naravno, snažnijim probojem na najveće svjetsko tržište, Kinu. Nije, dakako, bio bez pogrešaka, ali, srećom za Ford, nisu bile kobne. Možda je najistaknutija škartiranje modela Taurus, jednog od najpopularnijih automobila u Americi, koji je 2008. godine ipak vratio, ali uz daleko slabiji prodajni efekt.

Da je sklon kockanju pokazao je na početku, podigavši 23 milijarde dolara kredita na ime postojećih Fordovih pogona, zbog čega je mnoge tada oblih hladan znoj. No rizik se isplatio i Mulally može ponosno predati štafetu svom nasljedniku, kojem neće biti lako pratiti zadani ritam. Otkad je 6. rujna 2006. preuzeo Ford, dijonalice su skočile 87 posto, a kompanija je ostvarila dobit u 21 od 29 kvartala.

Fields je znatno mladi, ‘tek’ su mu 53, premda zbog vrlo njegovog izgleda djeluje kao da ima 38 prema nekim, i savsm se uklapa u ideju ‘mirnodopskog’ lidera, osobe koja će Ford sigurnom rukom voditi kroz znatno mirnije vode. Kao šef operative od 2012. zadužen je za dnevno funkcioniranje cijele kompanije, a prati ga glas kao osobe naklonjene timskom radu i otvorenom stilu vođenja, kakav je, uostalom, preferirao i njegov dosadašnji šef. Promjena unutarnje komunikacije jedna je od stvari koju se često ističe u pričama o Mulallyu. Njegovim dolaskom klanovsko ponašanje, osobna rivalstva i kultura skrivanja zamijenjeni su daleko harmoničnijim odnosnima, čemu najbolje svjedoči nesvakidašnji potez upravo Fieldsa, koji je običajima usprkos prijavio problem u proizvodnji 2006.

Sasvim suprotno prevladavajućoj kulturi, Fields je otvoreno rekao Mulallyu za probleme u proizvodnji modela Edge i time privukao pozitivnu pažnju šefa. Dobar primjer njegova drugačijeg pristupa komuniciranju u kompaniji odgovor je jednom od radnika koji ga je, nakon što je preuzeo poslovanje u Americi, pitao treba li se brinuti za svoju mirovinu, na što mu je ovaj rekao da svakako treba jer je to izvrsna motivacija. Kasnije je pojasnio novinarima da je to napravio jer je želio promijeniti mentalitet ‘i ovo će jednom proći’.

Sudbinu Fieldsa kao prestolonasljednika u očima mnogih zapečatilo je imenovanje na mjesto šefa operativa prije 18 mjeseci, drugu najvažniju poziciju u kompaniji, što je protumačeno kao jasan putokaz za njegovu sljedeću postaju. Oluja je možda prošla, ali to ne znači sasvim mirna mora za novoga izvršnog, Ford i dalje nudi sasvim dovoljno izazova, od kojih su najhitniji vraćanje profitabilnosti u Europi, obnavljanje luksuzne linije Lincoln, u čemu Mulally nije uspio, i učvršćivanje matičnog tržišta pretjerano ovisnog o pick-up modelima. Fields je u svakom slučaju prošao potrebne ‘škole’.

Prije devet godina preuzeo je vođenje Forda u objema Amerikama, baš kada su obarani rekordi u gubicima prijetili opstanku cijele kompanije, da bi danas sjevernoameričko tržište donosilo zavidnih 8,75 milijardi dolara dobiti prošle godine i marže veće od deset posto u industriji koja je često zadovoljna i s pet posto. Kao i obično, dobar dio tog preokreta temeljio se na otpuštanju 39 tisuća radnika i zatvaranju 16 tvornica. Prvi put je ozbiljnije zabljesnuo u Mazdi 2000., u kojoj je Ford tada imao udio, gdje je izveo preokret, što mu je prikrbilo poštovanje, ali i velika očekivanja. Rođen u Brooklynu, Fields je odrastao u New Jerseyju, završio ekonomiju na Rutgersu i dobio MBA na Harvardu, a prije dolaska u Ford 1989. radio je kratko u IBM-u. Tijekom penjanja po korporativnoj ljestvici radio je kao potpredsjednik europskog odjela Forda i šef Jaguara, Land Rovera, Aston Martina i Volva, prije nego ih je Mulally prodao. Prošle godine zaradio je 10,17 milijuna, a šef na odlasku u novčanik je spremio 23,2 milijuna, odnosno ukupno više od 300 milijuna dolara otkada je preuzeo Ford.

Mulally u nasljedstvo ostavlja iznimno uspješnog poslodavca, koji je u proteklih pet godina zaradio 42,3 milijarde dolara, preskočio najsnažniji brend na svijetu Toyotu na kineskom tržištu, zapošljava više od 180 tisuća ljudi na svijetu, posjeduje 65 tvornica i proizvodi oko 6,5 milijuna vozila na godinu. Ova godina prema procjenama mogla bi biti nešto lošija od protekle s obzirom na brojnost novih modela, koji bi tek sljedeće godine trebali vratiti uloženo i povećati dobit kompanije.

Drugvi veliki izazov, europsko tržište, bit će jednako težak, Ford je prošle godine izgubio 1,6 milijardi dolara, a Fields je obećao preokrenuti taj trend i morat će zatvoriti tri tvornice na kontinentu. Ako tranzicija vlasti prođe glatko, to će biti još jedno osvježenje u Fordu, koji se proslavio burnim odlascima šefova, najviše zbog trzavica s obitelji Ford. Sadašnji predsjednik Bill Ford otpustio je 2001. Jaca Nassera i onda 2006. samog sebe, a njegov je stric Henry Ford II. najurio Leeja Iacocca 1978. iako je ovaj ostvario veliki tržišni uspjeh s njihovim brendom Mustang. Odlazak Mulallya stoga je ugodna promjena, a Fields se može nadati da će postati trajna. Kao njegova frizura.

Strastveni direktor. Budući šef Forda bio je na rubu fizičkog obračuna na jednom sa-stanku direktora 2006. Prema pričama, srčani Fields skoro se potukao s tadašnjim šefom finan-cija Donom Leclairom, koji je zahtijevao rezanje proračuna za Fieldsovu reklamnu kampanju ‘Odvažni potezi’ (‘Bold Moves’). ‘Kad ti budeš vodio jebenu kompaniju, onda ćeš to moći napraviti’, navodno je vikao Fields dok se spremao skočiti preko stola, u čemu ga je uspio spriječiti prauknik osnivača Henryja Forda i predsjednik kompanije Bill Ford. Priče o tom incidentu potvrdio je i Fields rekavši da je uvijek bio ‘strastven’ kada je Ford u pitanju.