Porezna zastara Šest godina prema zakonu u stvarnosti je mnogo duže

Porezni dug apsolutno zastarijeva nakon šest godina, osim doprinosa, za koje je apsolutni rok deset godina. Ali, s izračunom treba biti vrlo oprezan, jer u pravilu porezna zastara počinje 1. siječnja sljedeće godine računajući od događaja od kojega se zastara računa. I to nije sve…

Zastara je pravni institut koji poznaju praktično sve države na svijetu i prema kojemu nakon nekog vremena više nije moguće pokrenuti neki postupak naplate ili prisilno naplatiti neki dug. Zastara postoji u građanskom pravu, u carinskom, poreznom, upravnom, kaznenom i prekršajnom pravu. Formalno isti naziv ipak iza sebe krije bitno različiti sadržaj, a različiti su i zakoni koji uređuju zastaru na raznim područjima.

Tako je primjerice u građanskom pravu (što uključuje i trgovačko) zastara propisana u Zakonu o obveznim odnosima (čl. 225-246.) i ima značenje da je u određenom roku (ovisno o čemu je riječ) potrebno samo pokrenuti postupak, a nema ograničenja koliko će taj postupak trajati. Međutim, kada se jednom donese pravomoćna odluka suda ili drugoga nadležnog tijela, zastarni rok je deset godina za ovrhu temeljem takve odluke.

Inače, Zakon o obveznim odnosima posebno je važan i zato što na njega glede zastare upućuju porezni propisi i propisi o doprinosima, a treba znati i da je uvijek moguće i da neki posebni zakon odstupi od rješenja iz Zakona o obveznim odnosima. U kaznenom pravu sve do 1. siječnja 2013. postojala je razlika između relativne i apsolutne zastare, pa je unutar relativne zastare bilo potrebno postupak pokrenuti, a do isteka roka apsolutne zastare pravomoćno ga završiti. No novi kazneni zakon sve je pojednostavio ostavljajući samo kategoriju apsolutne zastare, unutar koje treba i početi i pravomoćno završiti postupak, a interesantno je i da je posebno propisao da se rokovi zastare, koji su tim zakonom inače jako produženi, produžuju za dvije godine u svakom slučaju kada je donesena prvostupanja presuda.

Zakonodavac je donošenjem novoga zakonskog rješenja dijelom priznao realnost, odnosno da su se mnogi oslobodili kaznenog progrona jer su rokovi bili prekratki za ekipiranost i učinkovitost policije, državnih odvjetništava i sudova. Jako je važno što ti vrlo dugi rokovi zastare za kazneni progon (a uopće nema zastare za kaznena djela iz područja pretvorbe i ratnih zločina) temeljem izričite odredbe Zakona o obveznim odnosima vrijede za građansko-pravnu naknadu štete. Iako su za poduzetnike važne i zastare u građanskom i trgovačkom pravu, ipak ih najčešće muče porezne zastare.

Ključni propis tu je Opći porezni zakon, koji o tome sadrži vrlo detaljne odredbe, ali uvijek treba biti oprezan zato što je dopušteno i moguće posebnim zakonskim odredbama u drugim zakonima odstupiti od tih rješenja (primjena pravila prema kojemu specijalne odredbe imaju prednost nad općim), kao što je primjerice slučaj s doprinosima, gdje je propisana relativna zastara u trajanju od pet godina i apsolutna u trajanju od deset godina. Riječ je o odredbama sadržanim u člancima 94.-96. Općeg poreznog zakona, među kojima dio treba izdvojiti.

Prije svega to je pravilo prema kojemu u poreznim slučajevima postoje i relativna (u trajanju od tri godine) i apsolutna zastara (u trajanju od šest godina). Pritom je jako važno uočiti da se svakom službenom radnjom (pa i slanjem opomena) poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku zastara prekida. Prekid znači da zastara počinje ponovo teći, ali ipak ne može trajati duže nego što je to šest godina od kada je prvi put počela teći.

No sve ipak nije tako jednostavno kao što izgleda. Tako treba voditi računa o tome da u pravilu porezna zastara počinje 1. siječnja sljedeće godine računajući od događaja od kojega se zastara računa, ali možda je još važnije znati da se zastara prekida i kada se dug prizna, a to se može učiniti i izravno i neizravno, primjerice plaćanjem kamata, ali i tako da se traži obročno plaćanje i sl.

Svakako je kod zastare nužna povećana pažnja i svakom poduzetniku trebalo bi savjetovati da problemu pristupa s jednakim oprezom kao i sudovi i odvjetništava te da na vidno mjesto stave oznake rokova zastare (to se može prikladnim programom imati i u računalu, jednako kao i upozorenje za sastanke). Dodatno, poduzetnik koji ima pravnu službu ili angažira odvjetnika pametno će uložiti novac kada zatraži da mu taj profesionalac jasno označi rokove zastare u sklopu djelatnosti kojom se bavi, najprije općenito, nakon toga prema potrebi i u konkretnim slučajevima.