Mirko Grbešić

Oko 80 posto prihoda grupe Mepas iz Širokog Brijega, koja je nedavno u Mostaru otvorila najveći trgovački centar u BiH, ostvaruje u Hrvatskoj. Grbešićev tvrtke u Hrvatskoj lani su imale više od dvije milijarde kuna prihoda.

Uzmemo li kriterij najvećeg proizvođača, pa ga suzimo na osnivače i vlasnike kompanija, takva lista u Hrvatskoj doslovno ima nekoliko slova. Kolovijalno zvani ‘gazde’ u proizvodnji mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Uz Ivicu Todorića, Dragutina Drka, Marka Pipunića, jedan od najvećih, a široj javnosti manje poznatih je Mirko Grbešić, vlasnik grupe Mepas iz Širokog Brijega. Daleko najveći dio biznisa toga hercegovačkog poduzetnika, 80 posto ukupnih prihoda, nalazi se u Hrvatskoj, gdje je unazad 16 godina u svom poslovnom carstvu malo-pomalo akvizicijama okupio četiri proizvodne i jednu trgovačku tvrtku. Upravo je ta posljednja, splitski Brodomerkur, najslabija karika, koja unazad nekoliko godina bilježi pad prihoda, a lani je iskazao gubitak od čak 13,6 milijuna kuna.

Unatoč tome, Grbešićev tvrtke u Hrvatskoj (Brodomerkur, osječki Saponia i Kandit, bjelovarski Koestlin i zadarška Maraska) lani su ostvarile 2,02 milijarde kuna prihoda, što je rast od 7,4 posto u odnosu na 2010. Ukupni prihodi Mepasa u 2013. godini iznosili su 350 milijuna eura (2,6 milijardi kuna), od čega su u Bosni i Hercegovini upravili oko 70 milijuna eura (532 milijuna kuna).

• Rezultati koje smo ostvarili u 2013. u skladu su s našim očekivanjima i planovima. Godinu smo realno planirali i iz nje prema svom mišljenju izvukli maksimum. Operativni prihodi iz naših proizvodnih tvrtki imaju pozitivne trendove, što nažalost ne možemo reći i za Brodomerkur, koji je zbog ukupne situacije u građevinskom sektoru u nešto lošijem položaju – kažu u Mepasu.

Glavni razlog tako velikoga gubitka Brodomerkura, koji je jednak dobiti koju su ostvarili Saponia, Koestlin i Kandit zajedno, vrijednosno je usklađenje kratkotrajne imovine zbog završenih predstečajnih nagodbi ili onih u tijeku.

Problem je to što Brodomerkur sa svojih lanjskih 815,9 milijuna kuna prihoda čini oko 40 posto ukupnog prihoda Grbešićevih tvrtki u Hrvatskoj. U BiH osim glavnog biznisa – distribucije, Mepas ima i proizvođačku tvrtku Metalac, koja se bavi izradom i montažom čeličnih konstrukcija i građevinskih objekata te prodajni centar u Širokom Brijegu. Najnovija Mepasova investicija u BiH prodajni je centar Mepas Mall u Mostaru s oko sto tisuća metara četvornih i hotelom koji se upravo završava.

U Hrvatskoj je najjača karika i druga najveća kompanija Grbešićevoga poslovnog carstva osječki proizvođač deterdženata Saponia, ujedno i prva Grbešićeva akvizicija i ulaz u proizvodnju, s lanjskih 681,5 milijuna kuna prihoda. Saponia je iz godine u godinu sve uspješnija (rast prihoda u odnosu na 2010. od 26,8 posto) i ima najveću dobit od svih Grbešićevih tvrtki, lani 11,4 milijuna kuna. Unatoč padu potrošnje i snažnim globalnim konkurentima, Saponia je lani uspjela povećati prihod za sedam posto, od čega za 2,4 posto na tržištu Hrvatske, koje je palo za pet posto.

I Saponijin temelj za dugoročnu stabilnost i rast je izvoz, u kojem trenutačno ostvaruje polovicu prihoda. Lani je tako izvoz rastao za 12,5 posto ponajprije zahvaljujući otvaranju novih kanala prodaje na tržištu Srbije te prilagođavanju prodajnog portfelja zahtjevima tržišta. Dobra je vijest i što svim ostalim Grbešićevim tvrtkama rastu prihodi od izvoza, pa su ukupno lani u izvozu uprihodile 534,8 milijuna kuna, što je rast od 44,7 u odnosu na 2010. godinu.

Dva Grbešićeva konditora, proizvođač keksa Koestlin te čokolade i bombona Kandit, zajedno su drugih najvećih konditora u Hrvatskoj, s 390 milijuna kuna prihoda. Koestlin se dobro držao zadnjih godina zahvaljujući izvozu, koji čini oko 60 posto u ukupnim prihodima, a lani ga je pogodio gubitak Cefte i sve veći pritisak strane konkurencije na domačem tržištu. Kandit je specifična priča jer ga je Grbešić preuzeo tek u svibnju 2011. godine i otad se radilo na vraćanju na trgovačke police, restrukturiranju i gradnji nove moderne tvornice čokolade, vrijedne 20 milijuna eura, koja se treba uskoro otvoriti.

Kada je Grbešić od svog prijatelja Marka Pipunića, vlasnika osječkog Žita, preuzeo konditorski biznis nekadašnjeg IPK-a Osijek, mogli su sumnjati u ekonomsku opravdanost tog poteza s obzirom na potrebna ulaganja u tehnologiju i povratak na tržište te nezahvalne okolnosti izlaska iz Cefte i ulaska u EU, ali zasad je rano za ocjenu tog ulaganja.

• Kod preuzimanja Kandita znali smo da nas čeka s jedne strane zahtjevan i složen posao konsolidacije svih unutarnjih snaga, a s druge strane ogroman napor u vraćanju na tržište. Naše strateško usmjerenje kod Kandita bilo je u prvim godinama napraviti sinergiju samostalnih tvrtki – kažu u Mepasu.

Izlazak iz Cefte nije toliko pogodio Kandit jer nema proizvoda koji podliježu novim carinskim davanjima, za razliku od Koestlina, čiji je skoro 20 posto vrijednosti izvoza u zemlje Cefte pogođeno novim carinskim opterećenjima.

• Budućnost konditorskog biznisa može ići razvijanjem vlastitog brenda ili proizvodnjom privatnih robnih marki. I za jednu i za drugu opciju nužna je efikasna proizvodnja, odnosno suvremene tehnologije. Naša nova tvornica raspolaže najmodernijim postrojenjima, pa sigurno možemo proizvesti konkurentan i kvalitetan proizvod za tržište EU – vjeruju u Mepasu.

Uz Brodomerkur, najslabija karika proizvođač je sokova Maraska, koji je Grbešić preuzeo 2006. godine od Hypo banke u jako lošem stanju. Otad je proizvodnja preseljena u novu tvornicu i investiralo se u proizvodnju i tržište, ali ne s pretjeranim uspjehom. Iako prihod unazad nekoliko godina bilježi blagi rast (lani 140 milijuna kuna), u 2013. ponovno je zabilježen gubitak, od 1,3 milijuna kuna.

Samostalna Maraska teško da bi uspjela opstati na tržištu, ali Grbešić nije tip poduzetnika koji bi lako dopustio da mu tvrtka propadne i da prizna poraz.

Inače, Grbešić dosta polaže na sinergiju među svojim tvrtkama, iako svaka posluje potpuno samostalno. – Sinergije između tvrtki mnogobrojne su. Sve su, primjerice, dale svoj doprinos u vraćanju Kandita na tržište. Isto tako jačanjem Kandita ojačale su i sve ostale članice grupe. Također smo napravili veliki iskorak u reduciranju troškova i povećanju zajedničke učinkovitosti jer smo objedinili distribuciju Kandita, Koestlina i Maraske, formirajući tvrtku Mepas HR, koja osigurava velike uštede u logističkom, distributivnom i marketinškom smislu – kažu u Mepasu.

Osim toga važna je i sinergija između Grbešićevog trgovačkog biznisa u BiH i proizvodnje u Hrvatskoj. BiH je njihovo najveće izvozno tržište, gdje plasiraju oko 25 posto ukupne proizvodnje. Najvažnija tržišta su tako BiH i ostale zemlje regije. Ukupno na razini Hrvatske i BiH 46 posto prihoda tvrtki u Grbešićevom većinskom vlasništvu dolazi od proizvodnje. Ukupan broj zaposlenih u grupi Mepas je oko 2900, od čega 2380 u Hrvatskoj.

Sve tvrtke u vlasništvu grupe Mepas imaju vlastiti strateški plan i poslovnu politiku. Dok sve ide prema zacrtanom planu, gazda se ne miješa u poslovanje i odluke menadžmenta. Iako zna biti impulzivan kod nekih poslovnih odluka, Grbešić je više konzervativan poduzetnik pa tako ni promjene menadžmenta nisu česte. Na čelu Saponije tako je godinama Damir Skender, Koestlina Krešimir Pajić, Brodomerkura Ivica Kožul, u Kandit je poslan Saponijin kadar Mario Müller, a Marasku vodi Vandri Montabelo. Jedan od Grbešićevih najblizih suradnika je Zdravko Pavić, koji je u nadzornom odboru svih njegovih tvrtki.

Svaki od dugoročnih planova Grbešićevih tvrtki uključuje i kontinuirane investicije. – Konkurencija je bila iznimno jaka na svim našim programima, pa svih ovih godina sigurno ne bismo ostvarivali ove rezultate da nismo kvalitetno investirali. Saponia tu svakako prednjači jer smo do sada u nju investirali više od 50 milijuna eura. Zadnja investicija samo u novu tvornicu u Kanditu iznosila je oko 25 milijuna eura. U Koestlin smo do sada investirali 15 milijuna, a u Marasku više od 10 milijuna eura. Investicija u trgovački centar Mepas-Mall, uključujući hotel Mepas, iznosila je oko 70 milijuna eura – kažu u Mepasu.

Inače, mostarski Mepas-Mall najveći je trgovački centar u Bosni i Hercegovini, a njegovo otvorenje pohodili su Ivica Todorić, čiji je Super Konzum u tom centru, bivši šef Zagrebačke banke Franjo Luković, Marko Pipunić i drugi poznati biznismeni. Grbešić, navodno, nije posebno blizak ni jednoj političkoj struji, ali je zato vrlo blizak s Todorićem. S njim ga veže dugogodišnje partnerstvo, što Grbešićevim proizvodima, kada se ispune kriteriji poslovnog interesa, pogoduje kod pozicioniranja na Konzumovim policama. U tom kontekstu, Agrokoro preuzimanje Mercatora sigurno bi dobro došlo Grbešićevim proizvodima široko potrošnje. S Agrokorom je investirao i u posrnuli adriaticanet, a s trgovcima Željkom Kerumom, Josipom Milavićem, Tomislavom Mamićem i nekolicinom drugih poduzetnika u dionice Hajduka.

Pedesetčetvrogodišnji Grbešić je, inače, vrlo samozatajan poduzetnik koji izbjegava medijske istupe, iako vrlo bogat živi u rodnim Dobrkovićima pokraj Širokog Brijega. Ima petero djece, od kojih je najstariji Ivan, u ranim tridesetima, uključen u biznis.

Na pitanje planiraju li nove akvizicije, u Mepasu nisu izričito odgovorili, ali oni koji poznaju Grbešića kažu da se to uvijek može dogoditi prepozna li dobru priliku. Hoće li nešto od postojećih biznisa ili njihovih dijelova prodavati, također je ostalo neodgovoreno. No za Grbešića navodno vrijedi ona ‘pravi Hercegovac ne prodaje nego samo kupuje’.

Sve tvrtke u Grbešićevu vlasništvu imaju vlastiti strateški plan i poslovnu politiku. Dok sve ide prema zacrtanom planu, gazda se ne miješa u poslovanje i odluke menadžmenta.