Francuski ekonomist tvrdi da je povećanje ekonomskih nejednakosti ugrađeno u sustav liberalnoga kapitalizma. Rješenje vidi u globalnom porezu na kapital. A mediji na Zapadu nisu ga pokopali. Zna se i zašto jima je, zapravo, riječ o rentijerstvu. Tako bi se osim na dionice i obveznice taj porez odnosio na zemljišta, prirodne izvore, kuće, uredske prostorije, trgovine, strojeve, softver i patente. I to ne u trenutku kad se ti oblici bogatstva prodaju, nego svake godine dok ih neki ‘rentijer’ drži u vlasništvu.
Što je mnogo revolucionarnije od svojedobnih ideja Slavka Linića o oporezivanju nekretnina i zemljišta koji nisu u funkciji. Moglo bi se očekivati da su zapadni poslovni mediji Pikettyjeve zaključke i prijedloge dočekali ‘na nož’. Jer zadiru u samu bit slobodnoga kapitalističkog tržišta. I budimo iskreni, za glavne krivce uzimaju čitatelje tih medija – poduzetnike. Međutim, osuda je izostala. Odnos prema knjizi ‘Capital in the Twenty-First Century’ prilično je benevolentan. U čemu je što? Kapitalizam kao sustav preživljava jer ima nevjerojatan osjećaj za prilagodbu. Do globalnog sloma 2008. francuski bi ekonomist bio ismijan. Sad kad je očito da globalno kapitalizam srlja u sve veću opasnost od novoga, velikog sloma, sve što može pomoći – prihvatljivo je.
Današnji vladari svijeta znaju ponešto o povijesti. Kad ekonomske nejednakosti prijeđu psihološku granicu (problem je što nitko ne zna odrediti gdje je ona u konkretnoj zemlji), počnu revolucionarni procesi. Pa je tako trebalo potrošiti sedamdeset godina dvadesetog stoljeća da se neutralizira socijalizam. Koji je bio odgovor na povećanje nejednakosti, nezaposlenost, siromaštvo… Čini se da kapital ne bi htio ponoviti takvo iskustvo. Pa prihvaća nalaze ekonomista kakav je Piketty.
