Home / Lifestyle i trend / Novine kao visoke peći

Novine kao visoke peći

Nekad davno, kad su mediji ‘na molbu’ milicije prešutjeli vijest o kradži bagera s nekoga gradilišta, jedan ‘onodobni’ političar, doduše ‘u offu’ povjerio je novinaru da to i nije tako loše. Jest, lopovluk je lopovluk, ali netko će ipak iskoristiti taj bager, nešto će se njime iskopati. Te ideološki ofarbane priče sjetio sam se prije desetak godina, kad sam kao urednik objavio novinsku priču o novom trendu u krađama vozila. Na meti su se umjesto golfova i BMW-a našli – bageri. Sad je već riječ bila o pravom biznisu. Nestali su deseci strojeva. Lopovi bi pod okriljem noći na slabo čuvanom gradilištu utovarili bager na labudicu, pošiljka bi još prije zore prešla meku granicu, a plijen bi se prodao u pola cijene u BiH ili Srbiji. O.K., ipak se s tim strojem nešto radilo, makar u drugoj državi. Kasnije je zavladala moda krade goriva iz spremnika u bagerima. To je bilo dosta efikasno jer bi jedna krala donijela i 200 litara. No krala koja se dogodila ovih dana na Krku ipak je originalna. Dvojac je osumnjičen za krađu bagera koji su razrezali na komade i prodali ga kao sekundarne sirovine. Eto kako se trendovi mijenjaju. Najprije se kralo bagere da bi netko s njima radio, zatim su radni strojevi postali puki spremnici za rješavanje energetske krize, a danas su i kriminalci u modernom ekološkom štihu – prodaju bager u staro željezo. Političar iz onog doba, da je danas živ, to bi sigurno cinično protumačio kao 25-godišnju evoluciju od socijalističkoga kulta rada do ekološke osviještenosti.

Poznato je da se najveća zarada krije u malim stvarima. Pa se tako obogatio dovitljivi računovoda koji je zaokruživao iznose na platnim listama. Skidao je samo cente i isplaćivao iznose zaokružene na dolare. Razliku je, naravno, usmjeravao na svoj račun. Na isti su način Hrvatske autoceste ‘zaokruživale’ iznose za cestarinu. Primjerice, relaciju od Zagreba do Splita naplaćivali su 181, umjesto 174 kune. Tako je HAC samo prošle godine vozačima iz džepa ukrcao sedam milijuna kuna, a ‘pogrešan’ izračun kilometraže trajao je cijelo desetljeće. Za razliku od bogatog računovode, koji je ipak završio u zatvoru, u HAC-u će šef Uprave Damir Mihovilić samo promijeniti pravilnik i tako ispraviti pogrešku. Ni lovu nam, naravno, neće vratiti.

Bolje da se čovjek rodi bez sreće nego bez one stvari. A bez sreće se, čini se, rođio ministar Jovanović. Ustavni sud upravo se srušio odluku o upisu u srednje škole prema kojoj se (doduše, već godinama) dodatno boduju sportske i glazbene aktivnosti osnovnoškolaca. A istog dana pukla je još jedna bruka. Jovanović je prije uskrsnih blagdana otvorio novu osnovnu školu u Kaštelima. Ovog utorka učenici su trebali imati nastavu, ali nisu. Razlog odgode su – radovi na pristupnim cestama. Poučak: ne zvati ministre na otvorenja, a pogotovo ne nesretnog Jovanovića.

U recesijskom vremenu minusa u BDP-u, proračunu, kompanijskim blagajnama i džepovima građana dobro zvuči vijest da je riječka luka u prvom kvartalu zabilježila rast prometa od dva posto. Nije mnogo, ali je nešto. Rezultat je ipak porazan uspoređi li se Rijeka s konkurentom iz Kopra. Slovenska luka ostvarila je rast od devet posto. Tako će do kraja godine Kopar pretvoriti 18 milijuna tona, a Rijeka očekuje pretvar oko 9,5 milijuna tona. Unatoč tome, u Rijeci su optimisti i nadaju se da će zbog izjednačavanja uvjeta (ulaskom u EU) brže smanjivati razliku. Posebno ih veseli što je kontejnerski promet u Rijeci porastao 15 posto, u odnosu na koparskih 10 posto.

Dvije najjače stranke mjesecima jašu na valu investicija, ali s pomakom u fazi. Jedni za, drugi protiv. Pa obratno. Danas imamo situaciju u kojoj se Kukuriku vraća investicijskoj mantri i Vesna Pusić najavljuje ubrzano dovlačenje stranih investitora drastičnim rezovima. Zato je HDZ u srijedu napravio veliki investicijski zaokret: državna ulaganja, donedavno predstavljana kao ključna gospodarska mjera, svoj poraz doživjela su upravo na stranačkom investicijskom forumu. Kanale, mostove i podmorske tunele nije spomenuo čak ni Karamarko. To bi moglo značiti da je (zasad) pobjedu u stranci odnijela ekonomska struja Martine Dalić i Đure Njavre.

Kako dohvatiti nikakav rast, odnosno kako zaustaviti pad BDP-a? To pitanje Lider je postavio prije godinu dana. E, za tu sanjanu i priželjkivanu nulu trebalo nam je 22 milijarde kuna. Kako do tog cilja? Jednostavno. Investicije bi trebale porasti 42 posto (s 53 na 75 milijardi eura). Ili bi osobna potrošnja trebala skočiti 11 posto (sa 186 na 208 milijardi kuna). Treća mogućnost rast je državne potrošnje od 30 posto (sa 71 na 93 milijarde kuna), a četvrta varijanta predviđa točku preokreta na rastu izvoza od čak 1336 posto (s 1,5 na 22 milijarde kuna). Godinu dana kasnije ista priča, ista nadanja i podjednake šanse da taj ‘nulti rast’ i ostvarimo. A Milanović ultimativno traži rast od dva posto…