Predstečajne nagodbe prisilile su vjerovnike na odlučivanje

Zakon o predstečajnim nagodbama uza sve je kontroverzije koje ga prate velik korak naprijed. Sva društva koja su pokrenula predstečaj zapravo su već davno prije morala pokrenuti stečaj, ali sada odgovorne osobe imaju jeftiniji izlaz, što pokazuje i broj otvorenih postupaka.

Podaci izneseni na drugoj Liderovoj konferenciji o predstečajnim nagodbama zapanjuju. Iako svi znamo da je nelikvidnost velik problem, ostanemo osupnuti kad vidimo ukupne brojke. Na kraju 2011. broj blokiranih poduzeća bio je veći od 37.000, a danas je malo manji od 30.000. Uprave svih tih poduzeća, prema Stečajnom zakonu, morale su otvoriti stečajni postupak, ali to nisu napravile. Stečajni postupak nisu pokrenuli ni dobavljači, ni banke, ni Porezna uprava. Strogo držanje zakona znači da je trebalo pokrenuti prekršajne prijave i zahtjeve za naknadu štete protiv tridesetak tisuća odgovornih osoba. Svi kojima je blokiran račun i nelikvidni su ili im je potpuno zaustavljeno poslovanje znaju i zašto nisu pokrenuli stečaj. Zbog novca, naravno.

Postupak se mogao otvoriti tek ako se predujmi pristojba od 10.000 kuna, što je vrlo velik novac ako mislite da nikada ništa nećete naplatiti ili vam je račun blokiran. Prijašnjih sam godina i sâm upozoravao na problem nepokretanja stečajnih postupaka, kao i na problem praktične nemogućnosti nastavka poslovanja nakon otvorenja stečaja. Stečajni je zakon bio napisan gotovo isključivo iz kuta unovčenja imovine i namirenja vjerovnika te likvidacije društva s vrlo stidljivim odredbama o mogućnosti restrukturiranja i nastavka poslovanja. Praksa je, nažalost, pokazala ispravnost te ocjene. Na prste jedne ruke mogu se nabrojiti stečajni postupci koji su završili izlaskom društva iz stečaja i nastavkom poslovanja nakon operativnog i vlasničkog restrukturiranja.

Uza sve kontroverzije koje ga prate Zakon o predstečajnim nagodbama velik je korak u smjeru koji sam zagovarao. Predstečajni trošak znatno je niži od troška provedbe stečaja. Sva društva koja su pokrenula predstečaj zapravo su već davno prije morala pokrenuti stečaj, ali sada odgovorne osobe imaju jeftiniji izlaz, što pokazuje i broj otvorenih postupaka. U predstečajnom nagodbi postupkom upravlja dužnik, kojem je prvom u interesu da se poslovanje nastavi, zato je vjerojatnost ‘preživljavanja’ neusporedivo veća. Mogućnost naplate vjerovnika u slučaju nastavka poslovanja morala bi biti veća od naplate iz stečajne mase.

Osim izravnih prednosti nad starim Stečajnim zakonom iskristalizirale su se još dvije koje nisu bile očekivane. Prva je da pokretanje predstečajne nagodbe uz manje-više stroge rokove prisiljava vjerovnike da sjednu za stol i odlučuju. Gotovo svako nelikvidno društvo može svjedočiti da su pregovori s vjerovnicima bili zapravo nemogući. Dobavljači nisu htjeli pristati na otpis dugova jer nisu znali hoće li i ostali vjerovnici pristati pa nisu željeli biti jedini gubitnici. Banke su odluke odugovlačile i stalno tražile nove i novije informacije i objašnjenja. Razgovarati s državom kao vjerovnicom bilo je kao razgovarati sa židom. U postupku predstečajne nagodbe vjerovnici moraju odlučiti o prihvaćanju ili odbijanju svima poznatog plana, i to do točno određenog dana.

Dobavljači znaju koliko se od njih očekuje, ali i koliko će ostali dati. Banke ne mogu odgađati odluku, nego moraju iskazati konkretne uvjete te uz to znaju kako će u postupku sudjelovati dobavljači. Država je napokon ustrojila tijelo koje u načelu razgovara jednako sa svim nelikvidnim društvima. Međutim, spremnost na pregovore i odlučivanje bila bi mnogo manja kad ne bi bilo druge vrlo važne novine uvedene predstečajnim nagodbama: transparentnosti. Predstečajevi su prvi veliki državni projekt koji se provodi potpuno transparentno i ažurno. Pojedina ministarstva i uredi i do sada su imali transparentne projekte, ali prečesto su bili nedovoljno informatički moćni da ih adekvatno provode. Svojim se dosadašnjim iskustvima Fina očito dovoljno osnažila da bude uspješna nositeljica većih…

Ispijanje kave obavijesni je razgovor, neobvezan ili ciljano vezan uz određenu temu i problem. Mnogi ljudi tijekom karijere nikad ne naprave taj važan korak i pogledaju u dno šalice kave, naravno ne u proročkom nego društvenom smislu.