Hrvatski financijski ziheraši

Eto, vratio se Nadan Vidošević. Božić je proveo u Remetinecu, ali uskrsnu šunku kušat će kod kuće. Iako je izlazak iz pritvora nakon pet mjeseci kolidirao s novom aferom oko Kraševa bagera, bivši šef HGK postavio je prema javnosti uobičajeno samouvjeren gard.

Kao da je pet mjeseci iza rešetaka bila šala mala. Pohvalio se da je smršavio trinaest kilo te da je u zatvoru upoznao divne ljude i doživio prekrasne trenutke. Ovo je, zapravo, pravi test povjerenja u Vidoševića. Svi koji mu vjeruju zaputit će se u Remetinec, na kuru mršavljenja i doživljavanja prekrasnih trenutaka s divnim ljudima. Trebalo bi Nadana postaviti na čelo turističke agencije Remetinec tours.

Kad financijski direktori kažu da će rezati indirektne troškove (64 posto ispitanih), znamo da smo danas ‘u banani’. Kad kažu da će se samo njih 38 posto usmjeriti na nove investicije, znamo da ćemo ‘u banani’ biti i sutra. Kako god, Deloitteovo istraživanje među financijskim direktorima ne daje naznake optimizma, čak i kad financijaši predviđaju da povećanje broja nezaposlenih ove godine ‘neće biti drastično’ (a to treba čitati u kontekstu rezanja troškova). Ipak, najveći poraz u anketi s kraja prošle godine doživjela je ekspanzija. Povećanje prihoda na postojećim tržištima planira 66 posto ispitanih financijaša, a širenje na nova samo 43 posto. Među hrvatskim ziherašima na rizik je spremno samo 21 posto financijskih direktora. Pa nisu ludi da ulažu, osvajaju nova tržišta i ulaze u rizik kad je najviše porasla prognoza troškova financiranja. Skuplje kredite potkraj 2012. nagovijestilo je 29 posto hrvatskih financijskih direktora, a sad je to više nego udvostručeno, na golema 62 posto. I, gotovo sam zaboravio, na restrukturiranje i promjenu poslovnih modela bit će usredotočeno 76 posto ispitanih financijaša. Dakle, toliko je tvrtki u prestečajnoj nagodbi ili na njezinu pragu?

Damir Borasu neće biti lako. Novoizabrani rektor Zagrebačkog sveučilišta to je demonstrirao u nastupnom pojavljivanju na HTV-u. Nakon dvaju izbornih krugova dao je nastupnu izjavu za HTV u stilu nogometša u ‘miks-zoni’ nakon teške utakmice. Boras je bio još znojan od drama-tičnog pripetavanja, mokre i raščupane kose, baš kao da je devedeset minuta trčao. Ili ga je znoj oblio kad je napokon shvatio čega se prihvatio.

Dok Zagreb ‘grinta’ i lamentira o požaru na Jankomiru, Slavonice više zanima promet. Vozilo Hitne, prošavši velikom brzinom kroz crveno na semaforu, izazvalo je višestruki sudar. Iako propisi Hitnoj, policiji i vatrogascima zabranjuju prolazak kroz crveno, i sâm sam svjedočio drugačijoj praksi. Bahatost pod skutima države očito nije rezervirana samo za teškokategorinike. Epilog? Jedanaest ozlijeđenih u sudaru. I smrt Ivana Marasa (81) koji se u nedjelju popodne srušio u šetnji na osječkome trgu. Hitna koja se tako dramatično žurila nije mu stigla pružiti medicinsku pomoć.

Ipak, i Zagreb je ovog tjedna odradio svoj dio prometne kulture. Gradonačelnik se napokon dosjetio kako će ubrzati promet. Metropolom će tako uskoro krenuti – kočije. A ja se već nekoliko mjeseci pitam koje je to rješenje prometnoga krkljanca najavljuvao gradonačelnik. Ipak, svaku odluku treba preispitati i dopuniti. Pa bi se tako, kad se kočijaši udomaće, moglo uvesti i brze pruge – konjičkih odreda. Zagrepčani bi mogli unajmljivati osedlane konje na sadašnjim tramvajskim postajama, kao nekad u gostionicama na glavnim cestovnim raskrižjima. To bi ubrzalo prolazak kroz grad, a i bilo bi veća turistička atrakcija od rikše. Trebalo bi dati maha i privatnom sektoru, koji bi mogao dobro zaraditi novom uslugom – rent a konj.

Vatra na Jankomiru još nije bila ugašena kad su počela prepucavanja. Vatrogasci tvrde da su kasno pozvani, iz C.I.O.S.-a uzvraćaju da su zvali odmah, ali da je telefon bio zauzet… Gašenje je navodno počelo pogrešnom vrstom pjene pa je vjetar pomogao razvoju požara ili je pak relativno brzo rastjerao dim i spriječio teže posljedice. Dim je pak bio otrovan i opasan, ali ipak je sve prošlo samo s kašljucanjem… Političari u Zagrebačkoj skupštini iskoristili su požar za obračun. Za Bernardića krivac je Bandić, a za Kosora SDP i Zmajlović. Pa je Kosor izbacio Bernardića iz Skupštine. Tko zna što će se još otkriti i ‘otkrivati’ prije negoli se zaista ustanovi pravi uzrok požara.

Prije dvije godine Lider je objavio tekst ‘Čistilište – dramatični dani Sanaderovih građevinara’. Što se u međuvremenu dogodilo? Čistilište se intenziviralo. Tvrte koje su vodili Sanaderovi građevinski favoriti danas su u predstecačnim nagodbama, ali samo je jedan napustio čelo mjesto – Luku Miličića smijenio je novi vlasnik Dalekovoda. U međuvremenu je Miličić bio i prihvatio zbog izvlačenja love iz Karlovačke banke. Za to vrijeme Dalekovod je uspio sklopliti predstecačnu nagodbu tešku 3,2 milijarde kuna. Ostali trojac još se batgra: Konstruktor-inženjering Željka Žderića, Ingra Igora Oppenheim i IGH Jure Radića. Te tri predstecačne nagodbe teške su ukupno 3,5 milijardi kuna. Sanaderovi poker neimara tako je natukao 6,7 milijardi dubioza.

Stečaj Ilirija banke ušao je u šesnaestu godinu. Stečajevi su predugi i preskupi – deset slučajeva stajalo je gotovo 464 milijuna kuna. Stečajnim upraviteljima u interesu je da što dulje dobivaju naknadu. Problem je i notorna sporost sudstva. Nažalost, bankarski sustav ne poznaje model predstečajnih nagodbi, koje su u realnom sektoru znatno ubrzale proceduru.

Stečaj Gradske banke Osijek bliži se kraju! To je još potkraj 2007. u Lideru najavio stečajni upravitelj Večeslav Rački (74). Sedam godina poslije stečaj još traje, samo što Rački više i ne spominje mogući završetak postupka. No Gradska banka nije usamljeni primjer. Prema HNB-ovim podacima, u stečaju je deset banaka, a najdulje, od 6. travnja 1999., traje stečaj Ilirija banke. Na životu je još i Glumin banka, koja je u stečaj otišla 1999. Na popis stečajaca došla su i dva svježa slučaja, Credo i Centar banka. Troškovi stečajeva – prava sitnica! Prema pisanju Večernjeg lista i podataka s trgovačkih sudova, na stečaj deset banaka otišla su gotovo 464 milijuna kuna.

U tom su iznosu osim nužnih pravnih naknada za tisuće otvorenih sudskih sporova i plaće zaposlenih, respektabilne plaće upravitelja, reprezentacija, vozači, cestarine i gorivo. Najveći profiter među stečajnim upraviteljima upravo je Rački, koji je od 1999. do danas zaradio 4,5 milijuna kuna bruto ili gotovo dva milijuna više od onoga što mu po zakonu pripada. U siječnju ove godine stečajni sudac Ante Galić zabranio mu je daljnje isplate, na što se Rački žalio, za njega troškovi nisu sporni. – Primio sam neto naknadu od 2,2 milijuna kuna, što odgovara mjesečnom prosjeku od 12.000 kuna. U odnosu na unovčenu masu i trajanje stečaja smatram to primjerenim. Svi me pitaju zašto stečaj tako dugo traje, a nitko ne pita zašto je do njega došlo – izvlači se Rački.

Stečajni upravitelji banaka ne žele da unovčavanje imovine bude brzo gotovo jer, osim što primaju naknadu, dobivaju postotak od svake uspješne prodaje imovine. Svaki stečaj zapravo je likvidacija, kaže nam anonimni bankar. Najveća vjerovnica svih banaka u stečaju jest Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB), koju vodi Marija Hrebac. DAB, prilično nepoznat široj javnosti, stekao je medijsku ‘slavu’ početkom 2012. nakon što je u stečaj otišla Credo banka. Njegov je posao isplati osigurane štedne uloge građana. Do ulaska u Europsku uniju maksimalno osiguranje bilo 400 tisuća kuna, a od prvog srpnja prošle godine taj je iznos narastao na 750 tisuća. Novac potreban za isplatu DAB-u uplaćuju sve domaće banke, pa je pogrešno misliti da ti troškovi idu na teret državnog proračuna. Međutim, kad bi u stečaj otišla još koja banka, DAB-ov kapacitet mogao bi biti prenetegnut pa bi se za isplate moralo zagrabi u državnu blagajnu. Iako se šuška da bi stečaj još jedne ‘Centar banke’, bio dovoljan da preopterećen DAB-ov proračun, znali kažu da nema razloga za paniku. Novac poreznih obveznika bit će i bolje zaštićen novim zakonom o kreditnim institucijama kojim se za banke uvode četiri zaštitna sloja: za očuvanje kapitala, protuciklički, sloj za strukturni sistemski rizik te sloj za globalne i sistemski važne kreditne ustanove. Prema tome zakonskom prijedlogu, ako ne bi uspjela sanacija na teret vlasnika i vjerovnika, u sanaciju bi se uključili rezervni fondovi, a tek onda proračun. Zbog moralnog hazarda ne postoji ni mogućnost predstečaja za banke jer bi se otpisom dugova problematičnima poslala pogrešna.