POLJOPRIVREDA Hrvatski urod svake godine ovisi samo o Božjoj volji

Hrvatski urod svake godine ovisi samo o Božjoj volji. Mraz, suša, tuča i kiša naizmjence harače urode na poljoprivrednim površinama. A država dijeli poticaje i proizvođačima koji nemaju ni navodnjavanje ni protugradnu zaštitu. Sufinancira i hladnjače za otkupljivače umjesto da potiče smislenu domaću proizvodnju.

Jedna lasta ne čini prošće, kažu naši stari, što je sigurno čuo i ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina. Tako ni uspjeli s IPARD-om, koliko god hvale vrijedni, neće podignuti domaću poljoprivredu bez dubljih promjena u poljoprivrednoj strategiji. Lasta je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Ledinski iz Rovišća u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, koje ima 15 hektara, od čega su na 11 hektara stabla jabuke te ponešto kruške, šljive, breskve, nektarine i trešnje. Sav voćnjak je pod protugradnom mrežom te imaju navodnjavanje. Vrlo su aktivni, kaže vlasnik Željko Ledinski, osnovali su i voćarsko-vinogradarsku zadrugu Florina, koja ima osam članova i voćnjake na ukupnoj površini od 30 hektara. Svi imaju navodnjavanje i protugradnu mrežu.

Taj poljoprivrednik jedan je od malobrojnih u Hrvatskoj koji je prije šest godina uložio sredstva za navodnjavanje i obranu od tuče. Mnogi o tome i ne razmišljaju, što nije ni čudno jer, kako kaže naš sugovornik, stručnjak za poljoprivredu i prehrambenu industriju, mnogi poljoprivrednici u Hrvatskoj ponašaju se oportuno te svakih godinu do dvije mjenjaju poljoprivrednu kulturu koju nude kupcima. Zbog toga ni nemaju dugoročne planove ulaganja i otuda nam poljoprivredna proizvodnja izgleda kaotično, nema stabilnosti.

Ilustriraju to i podaci Državnog zavoda za statistiku. Proizvodnja mnogih kultura varira iz godine u godinu. Imamo primjere rasta proizvodnje, pa odjednom naglog pada, poput jabuka ili pak mandarina, s visokim amplitudama. Jabuke je 2012. uništilo mraz, a mandarine 2011. i lani tuča. Kod lješnjaka pak, tvrdi proizvođač lješnjaka iz Daruvar Vlado Moulis, također je mraz 2012. prepolovio urod, a to što 2010. godina strši zbog velike proizvodnje može se zahvaliti lijepom vremenu. Masline su 2012. rodile jer je bilo najmanje tuče te godine, grašak i mrkva ovise o tome pada li u vrijeme sijanja kiša. Dakle, hrvatska poljoprivreda ovisi o raspoloženju neba. Ili, možda bolje reći – Neba, jer se katkad čini da nam samo Nebo može pomoći.

To što poljoprivrednici lutaju dijelom mogu zahvaliti svome inertnom pristupu prema razvoju vlastitoga gospodarstva, ali isto tako i lutajućoj državnoj politici. Razgovarajući s našim stručnjakom, koji nije htio da mu spominjemo ime, komentirali smo podatak da smo u posljednjih 10 godina u poljoprivredu ulupali 40 milijardi kuna.

• To je donja granica, mislim da smo bacili čak i 50 milijardi, što je strašno. Ništa nije definirano, ne znamo što hoćemo, a podaci o kojima govorite to potvrđuju. U poljoprivredu se ne ulaže kako bi se plodovi obranili od elementarnih nepogoda. Poticali smo po hektaru i doduše imali smo projekt povrata kapitalnih ulaganja, ali država je vraćala ulaganja u mercedes i druge nepoljoprivredne projekte, poput gradnje kuća – priča.

Navodi primjer lješnjaka, koji je svuda tražen i koji bi morao biti jedan od važnih domaćih proizvoda. Zašto se, primjerice, dio besmislenih poticaja nije usmjerio u program sufinanciranja obrane od elementarnih nepogoda za lješnjak. O lošoj politici bivših vlastodržaca stalno govori i ministar poljoprivrede Jakovina, međutim, naš je sugovornik vrlo kritičan i prema sadašnjoj garnituri. Kaže da ni u ovom trenutku nemamo definiranu poljoprivrednu politiku iz koje će se moći čitati koje kulture trebamo poticati, odnosno kako ćemo strukturirati proizvodnju. Da stvar bude gora, poljoprivreda, kaže, trenutačno ne nailazi ni na razumijevanje Vlade.

• Je li do ministra ili nečega drugog, ne znam, ali dojam je da u Vladi postoji skepsa prema poljoprivredi baš zbog toga što je zbog nje bačeno toliko milijardi kuna – kaže sugovornik.

Jednako razmišlja poljoprivredni analitičar Stipan Bilić, koji kaže da ni u jednom segmentu ne vidi da se domaća poljoprivreda nastoji dovesti u red, a mnogo bolje o državnoj politici ne misli ni predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mato Brlošić. Jedna od rijetkih pozitivnih stvari je, kaže, legalizacija bunara za poljoprivrednike koji imaju do pet hektara zemljišta, pomoću kojih mogu navodnjavati zemlju.

• Nije onoliko koliko smo tražili, ali bolje išta nego ništa – veli.

Doduše, da ispravimo svoje sugovornike, nešto se ipak radi. Otvaranjem rasprave o zakonu o komasaciji Hrvatska hvata zadnji vagon (a ne vlak) kojim može krenuti u bolje poljoprivredno sutra. Društvo, slikovito rečeno, taj je nacrt zakona svjetlo koje se nazire u dubokom mračnom tunelu jer je u našoj poljoprivredi stanje nereda. To pokazuje i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, jer iznajmljivanje zemljišta još uvijek nije uzelo maha zbog sporosti lokalne administracije. U suštini naši su sugovornici u pravu jer je dojam da nema dovoljno energičnosti za promjene, a s druge strane i zadnji potezi pokazuju da tek slijedi razrada onoga što zovemo poljoprivrednom strategijom.

Ministar Jakovina često ističe da će do 2023. Hrvatska uložiti 4,7 milijardi eura u navodnjavanje, vodovod i kanalizaciju, od čega bismo 3,2 milijarde eura trebali povući iz fondova EU, a 1,5 milijardi eura moramo sami osigurati. Zato je voda poskupila od 1. travnja, ali ne uspijemo li, Hrvatska će u proračun EU uplatiti visoke penale, a te ćemo projekte financirati isključivo iz vlastitih sredstava. Naš neimenovani sugovornik pak kaže da ti projekti nisu plod domaća razrada strategije nego na njima insistira EU i zato su šansa za nas. Da to nije obveza, pitanje je bi li tolik novac iz fondova EU Vladi bio poticaj za pokretanje tih projekata.

S druge strane, mora se priznati da su u Ministarstvu poljoprivrede učinili mnogo na povlačenju sredstava iz programa IPARD. Plan je bio ambiciozan i čini se da se ipak ostvaruje jer je Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u sklopu IPARD-a do sada ugovorila 445 projekata, s iznosom potpore od 845 milijuna kuna, te isplatila 353 milijuna kuna korisnicima za završene projekte. Od ukupno ugovorenih projekata isplaćeno je njih 208, od čega u zadnje dvije godine 92 posto, što je stvarno uspjeh. Od toga je od 2012. do sada programima za sustave navodnjavanja i obrane od tuče isplaćeno 16,6 milijuna kuna.

No, dugoročno gledajući, je li to uspjeh? Jedna od tvrtki koje su dobile sredstva iz programa IPARD za navodnjavanje i obranu od tuče te po-

A poljoprivredna strategija? Zato ni ova sredstva iz IPARD-a neće dati rezultate. Državi bi fondovi EU trebali biti sredstvo za realizaciju poljoprivredne strategije, a ne cilj. Koliko god u Ministarstvu poljoprivrede napravili dobar posao s programom IPARD i budućim fondovima EU, rezultat će biti samo da će pojedine poljoprivredne organizacije ostvariti uspjeh, ali generalno gledajući hrvatska će poljoprivreda i dalje biti nekonkurentna. Za stanje u poljoprivredi ne mogu se samo kriviti poljoprivrednici jer nema sustava koji bi ih poticao da krenu u pravi biznis. Primjerice, zakup državnoga poljoprivrednog zemljišta, osim sporosti administracije, neće imati učinka i zato što nema kriterija tko će moći proizvoditi na tom zemljištu te u skladu s tim i dobiti određenu količinu zemljišta. Sada to već zabrinjava i naše sugovornike jer u više od dvije godine mandata ove vlade tek se sad navješćuju prve konkretne mjere, poput komasacije. Dakle, država mora definirati strukturu domaće poljoprivredne proizvodnje, pa će i poljoprivrednici odabrati svoju nišu te uz pomoć fondova EU financirati projekte za obranu od elementarnih nepogoda, Tako će se smanjiti nagli skokovi i padovi u poljoprivrednoj proizvodnji.