Pametni telefoni pretvaraju se u masovne ubojice: kuda god prođu, događa se industrocid. U nekoj bližoj budućnosti ne bi čudilo kad bi mobiteli zamijenili svaki dosadašnji gadget, razmišljali o svemu umjesto nas i radili sve umjesto nas. Budimo realni, to u debeloj mjeri čine već i danas. Tko se sjeća walkmana, MP3 playera, videorekordera, radiotranzistora? Ili kaseta i floppy diskova i još pokojnih antikviteta? ‘Hajde da ludujemo ove noći, hajde zaljubi se u moje oči…’, živo se sjećam te popularne pjesme koja mi je zujala u ušima dok sam se kao dijete igrala na ulici, trošeći A i B stranu kasete na svom walkmanu s popularnim albumom, još popularnije pjevačice estradnog imena Tajči. Bilo je to davno, prije više od 20 godina. Walkman, pravo malo medijsko čudo, nekada je bio ono što je danas iPod. Sony je bio jedan od prvih proizvođača koji je predstavio koncept prijenosnog audio-playera, odnosno uređaja na audiokasete. Lansiran potkraj 70-ih, iz temelja je promijenio način na koji su ljudi doživljavali glazbu i taj je mali uređaj, danas službeno mrtav, unio revoluciju u glazbenu industriju. Ukupno je u 30-ak godina Sony prodao više od 200 milijuna tih uređaja, a brend Walkman danas samo živi u nekim od Sonyjevih gadgeta. Sony je prije nekoliko godina odlučio prestati…
Pocetkom veljače svijet sportskih brendova svjedočio je nečemu za što je mislio da se nikad neće dogoditi. Tenisice dizajnirane u suradnji s kulturnim reperom i zetom klana Kardashian Kanyeom Westom i Nikeom planule su točno jedanaest minuta od lansiranja. Samo jedan tvit iz tvrtke Nike bio je dovoljan da obožavatelji Westa i brenda nabave crvene tenisice sa zlatnim vezicama znakovitog imena Red October. Nekoliko dana od rasprodaje na stranici trgovine Fancy pojavilo se još nekoliko komada Red Octobera, i to po nevjerojatnih deset tisuća dolara, što je Nikeovu konkurenciju još jedanput bacilo u očaj od zavisti. U toj je priči najzanimljivije što je Nike unatoč silnom uspjehu tog ‘celebrity co-brandinga’ prošlog tjedna izgubio Westa – reper je odlučio prijeći u konkurentska klana i do kraja ove godine lansirati Adidaseove tenisice sa svojim potpisom. Prelazak u Adidas, objasnio je, bio je motiviran time što je otac koji mora osigurati budućnost svojemu djetetu, što bi u prijevodu značilo: nije bila riječ ni o kakvim njegovim afinitetima, sljubljivanju s Adidasevim vrijednostima umjesto Nikeovim, nego jedino o čistoj lovi. Upravo se zbog toga strani mediji ne mogu načuditi zašto Nike nije dao Westu postotak od prodaje koji je tražio, nego mu je dopustio da mrtav hladan ode ljutoj konkurenciji. Da se razumijemo, prihodi od prodaje tenisica Red October samo s malim, gotovo zanemarivim udjelom sudjeluju u ukupnom volumenu, ali zato je za Nike neprocjenjiv taj besplatni PR u vrhunskim medijima, taj šušur koji se stvorio na društvenim mrežama i ta goruća želja fanova da posjeđuju sve što izađe iz kreativne radionice repera koji sam sebi tepa da je bog. Do kraja godine vjerojatno će postati jasnije zašto je Nike otpustio zlatnu koku Kanyea (pa nije valjda toliko blesav?), ali već je sada kristalno jasno da suradnja sa slavnima, u ovom slučaju glazbenicima, uistinu može polučiti izvanserijski uspjeh.
