Home / Biznis i politika / Spoznajni efekt

Spoznajni efekt

Postupak protiv M. Lovrić Merzel u kombinaciji sa spoznajama iz postupaka protiv HDZ-ovih prvaka mogao bi upozoriti na neodrživost tog modela političke uprave u europskom okružju svakom sustavu, samo bi najvjerojatnije bila nešto drugo. Problem je što je kod nas uspostavljen sustav u kojem ne možeš uspjeti ako nisi Marina. Da je doktorirala ekonomiju na Harvardu, a ne pribavila diplomu Prometnog fakulteta u Zagrebu, da je svoje poduzetništvo pokazala osnutkom i razvojem Nokije, a ne malom crnom trgovinom turskom robom, nikad ne bi mogla ni postati, a kamoli opstati, kao sisačko-moslavačka županica. Takva, preobrazovana, ne bi znala s naših deset milijuna kupiti stvar koja stoji pet, a drugih pet podijeliti s pokroviteljima i sponzorima i tako dalje. Bila bi posve neprilagođena našemu političkom i poslovnom ozračju.

Zbog svega toga važnost sudskih postupaka koji će se voditi protiv Marine Lovrić Merzel nije u tome što će se još o njoj otkriti, nego u onome što će se otkriti o njezinim političkim prijateljima i sponzorima te njihovoj povezanosti s njezinim kaznenim djelima. Postupci protiv M. Lovrić Merzel, kao i oni koje će njezina obrana vjerovatno tek otvoriti, tijekom skorašnjih predsjedničkih i parlamentarnih izbora i u jeku najdublje ekonomske i društvene krize mogli bi imati važan spoznajni efekt. U kombinaciji sa spoznajama stečenima iz postupaka protiv HDZ-ovih prvaka mogli bi možda demontirati model naše političke uprave, upozoriti na njegovu neodrživost u uređenome europskom okružju.

Razlike između našeg i europskog modela nedavno mi je sjajno ilustrirao prijatelj iz Osijeka. Glavni ekonomski problem Slavonije i Baranje danas je nepostojanje sustava navodnjavanja. A taj prijatelj kaže mi da je još Austro-Ugarska prije stotinu godina sagradila u Baranji sustav kanala za navodnjavanje. Sve je bilo gotovo završeno prije Prvoga svjetskog rata, trebalo je još samo pustiti vodu. Svaka naša vlast koju pamtim putuje svijetom proučavajući sustave navodnjavanja, čudi se suši usred ljeta, obećava najsuvremenije sustave, no voda do danas nije potekla. Jer ako se najjednostavnijim putem očiste kanali i pusti voda, gdje da se namire posrednici, ‘marine i prijatelji’, odnosno politička oligarhija? Racionalno gospodarenje izvorima otvara prostor savim drukčijim likovima – onima koji znaju uzgojiti rajčice i prodati ih Nizozemskoj umjesto obrnuto. Zato u sadašnjem političkom i stranačkom sustavu voda nikad neće biti puštena najracionalanijim i najkraćim putem. Oni mogu zbrajati rejtinge, gušiti kompetentne, kombinirati tko će s kime koalirati… Ali voda će poteći tek kada netko treći otvori slavinu.