Dok se stranački šefovi bave proljetnom rezidbom, Picula i Stier profiliraju se kao kompetentni europski političari koje njihovi šefovi više ne mogu tek tako trajno odrezati.
Otkako je Hrvatska ušla u EU, politika se u nas jako ubrzala. Tek što su prvi europski pravni mehanizmi i kriteriji političkog djelovanja ušli u hrvatski politički život, arhaičnom i provincijalnom pokazala se politika koju vode dvije vodeće političke stranke HDZ i SDP, a njihovi šefovi Milanović i Karamarko već se doživljavaju kao bivši. Zadržimo se samo na dva primjera toga europskog ubrzanja domaćih političkih procesa, jednom negativnom i jednom pozitivnom. Najprije negativan. Nespremnost za provedbu europskoga uhidbenog naloga, ‘lex Perković’ i pripadajući višemjesečni igrokaz o njegovoj izmjeni u samo su nekoliko mjeseci toliko razotkrili demokratske deficite i nedemokratsku ovisnost Zorana Milanovića i njegove vlade koliko prije ne bi bilo razotkriveno za cijeloga mandata. Nakon tog performansa Milanović je dobio rok trajanja na mjestu šefa stranke do sljedećih parlamentarnih izbora, koje će, pretpostavlja se, izgubiti. Zakasne i arhaične reakcije te izostanak poentiranja na lošim i štetnim potezima vladajuće koalicije i aktivne politike ubrzano su topili nadu i posljednjih optimista da je Tomislav Karamarko rješenje za drukčiji način upravljanja državom. Kod obojice više nije pitanje hoće li uskoro otići na unutarstranačkim izborima, nego kada će se i kako to dogoditi.
A sad pozitivan primjer. Dvojica europskih zastupnika Tonino Picula iz SDP-a i Davor Stier iz HDZ-a jesenas su, tek što su kao zastupnici ušli u Europski parlament, zajedno pokrenuli inicijativu promjene politike EU prema BiH radi nalaženja modela za funkcionalno restrukturiranje države i zaštite konstitutivnosti i jednakopravnosti Hrvata u BiH, koja je u praksi potpuno eliminirana. Naizgled nemoguća misija. Jer Unija je opasno izgubila BiH iz političkog vidokruga, a i Europski parlament nije izvršno tijelo. Ali korak po korak, osiguravajući savezništvo europskih pučana i socijalista, Stier i Picula unijeli su osnovne postavke te nove politike EU u europske dokumente: u Rezoluciji o BiH (bošnjački) centralizam prepoznat je kao opasnost za opstanak države jednako kao i (srpski) separatizam, u izvješću o napretku Turske ta je država pozvana da svoju politiku prema BiH usklađi s politikom EU, odnosno uočene su njezine neoottomanske ambicije.
