Zemlja ide u pogrešnom smjeru

Iskušani su svi generatori rasta BDP-a: osobna i državna potrošnja, državna i privatna ulaganja – i ništa nije dalo pozitivne rezultate. Nije li onda napokon došao trenutak da se, bar reda radi, pokuša s izvozom?

Nepogrešivom točnošću političari, sindikalisti, bankari, pa i ekonomisti, biraju pogrešan model oživljavanja BDP-a. Osnove ekonomije kažu da generatori rasta BDP-a mogu biti osobna potrošnja, državna potrošnja, ulaganja i izvoz. Pokušajte bilo koga s javne političke scene pitati o tim generatorima rasta. Možda će samo svaki deseti znati odgovor na to jednostavno pitanje. I premda ne znaju sve sastavnice, svaki zna jednu pa po njoj drvi do besvijesti.

Evo kako to izgleda: predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko navija za oživljavanje državnih ulaganja. HDZ-ova saborska zastupnica i bivša ministrica financija otvoreno kritizira takav odabir i priklanja se modelu u kojemu će se smanjiti državna potrošnja, dakle i državna ulaganja.

HNB-ov guverner Boris Vujčić vidi novi model u kojem će privatna ulaganja izvući Hrvatsku iz recesije. Nova zvijezda na političkoj sceni Mirela Holy uvjerena je da održivi razvoj i zeleno gospodarstvo otvaraju radna mjesta i dižu BDP. Vječni sindikalist Vilim Ribić na sve to odmahuje rukom i najavljuje genijalnu ideju koje se, kojeg li čuda, nitko nije sjedio: predložit će ostalim osijedljim sindikalnim vođama da prisile Vlada da rast BDP-a ostvari povećanjem plaća i mirovina, dakle – osobnom potrošnjom. Njega se još može razumjeti, ipak je sindikalist, ali kad mu se u opredjeljenju pri druži profesor Jakovčević, koji predaje budućim ekonomistima, onda stvari postaju jako uznemiravajuće. Nakon takve kakofonije nije čudno da 77 posto ispitanika u jednoj političkoj anketi misli da zemlja ide u pogrešnom smjeru. I ima pravo.

Koji od ona četiri generatora rasta nijedan od spomenutih aktera javne scene nije spomenuo? Osobna potrošnja – spomenuta. Državna potrošnja – spomenuta. Ulaganja (privatna) – spomenuta. Samo nikomu nije palo na pamet da bi izvoz mogao biti rješenje…

Zanimljivo, u posljednjih desetak godina iskušani su svi generatori rasta BDP-a. Osobna potrošnja, državna potrošnja, ulaganja (državna i privatna) poticali su se od 2000. do danas i ništa nije dalo pozitivne rezultate. Nije li onda napokon došao trenutak da se, bar reda radi, pokuša s izvozom?

Istina, mnogi će ga spomenuti, ali onako usput. Nikad kao središnji, stožerni dio oko kojega bi se gradila motivacija naroda i strukturirala ekonomska politika. Za psihologe i psihijatre bilo bi zanimljivo otkriti uzroke ignoriranja upravo toga, četvrtoga generatora rasta.

Nevjerojatno je koliko svi ti koji osmišljavaju neke nove modele ekonomskog rasta ostaju na nekoliko rečenica. Tako nitko od zagovornika privatnih ulaganja neće u javnom istupu odgovoriti na pitanje koja to privatna ulaganja trebaju. Neće se zapitati nije li možda problem, osim u već sto puta spomenutim floskulama o reformi državne administracije, većoj konkurentnosti, nedostatku kapitala u tvrtkama… u sitnici koja se zove – tržište. I potražnji za robom koja bi se, jelte, proizvodila nakon što ta njihova nedomišljena ulaganja budu dovršena. To je već komplicirano domišljati pa umorni predlagači koriste džoker-rješenje – da ‘o tome treba odlučiti tržište’. Takav pristup, međutim, najbolje je jamstvo da i premještanje fokusa s očito neizvedivih državnih ulaganja na privatna (a velike li inovativnosti…) bude promašaj.

Moram priznati da me polako počinje uzravnavati intelektualna površnost predlagača. Recimo, opet se ponavlja da su od svih sastavnica BDP-a najviše pala ulaganja, gotovo četvrtdeset posto. Pa se, na prvu, zaključi da onda tu ima i najviše prostora za rast. A je li baš tako? Što ako su ulaganja 2008. bila nenormalno visoka? Ako nema izgleda, a ni potrebe, da se vrate na te razine? O opasnosti povratka na tadašnju strukturu ulaganja (hiperprodukcija stanova i poslovnih zgrada) da se i ne govori. Nevjerojatno je da predlagači nisu proveli bar SWOT analizu. I da nema gotovo nijednog analitičara koji od predlagača traži odgovor na to pitanje.

Znam da sam već dosadan s tom temom, ali kad se u javnosti stalno iznova potežu pogrešni generatori rasta, ne smije se odustati od dokazivanja koliko je oslanjanje na bilo kakva imaginarna ulaganja pogrešno i opasno.

Osjećam se kao vozač u onome vicu kad na radiju čuje kako ‘jedan vozač vozi autocestom u suprotnom smjeru’ pa to komentira rečenicom: ‘Ma, ne vozi jedan u suprotnom smjeru, evo ih na stotine.’ E, sad, tko je u pravome traku, a tko u pogrešnome – pokazuje uporan pad BDP-a.