Drama norveškog pisca Erlenda Loea, koju je na scenu ZKM-a postavio Boris Liješević, na šarmantan i pomaknut način poigrava se starom temom o urednim građanskim životima, iza kojih ima svega, a najmanje mira.
Mirni dani u Mixing Partu, drama norveškog pisca Erlenda Loea, jedan je od onih naslova koji se mogu prihvatiti iz dva kuta. Drama je to o suvremenoj obitelji na odmoru u Garmisch-Partenkirchenu, koji Google prevodi kao Mixing Part. U dosluhu sa suvremenim senzibilitetom, kao u jednoj od onih pomaknutih, suvremenih, često američkih serija, ondje se, na ljetovanju, događa sve osim mirnih dana.
Kao što smo u suvremenim predstavama zapadne europskih kazališta mogli do sada vidjeti, tendencija tipične dvostrukosti urednih građanskih života, kao u doba Ane Karenjine, još uvijek više nego prisutna (nažalost?), pa se njome na šarmantan i pomaknut način poigravaju autor teksta, romana, Erlend Loe te autorski tim predstave – redatelj Boris Liješević i dramaturginja Jelena Kovačić, koji ujedno potpisuju i adaptaciju. Bračni par srednje dobi, s jednim djetetom, susreće ostale bračne parove. Muž je nedovoljno ostvaren dramski pisac, dramaturg, koji još uvijek pokušava napisati genijalnu dramu, inspiriran fantazijom o poznatoj tvoditeljici kulinarisih emisija. Njegova je supruga tipična ‘supruga’ te kao i mnoge druge u Mixing Partu, odnosno na ljetovanju, pokušavaju preživjeti muževljevu krizu srednjih godina, koja se na ovaj ili onaj način manifestira u seksualnom obliku.