U Hrvatskoj se najviše traže konobari, a u svijetu programeri

Svjetsko tržište rada obilježeno je rastom nezaposlenosti, posebno mladih, i taj će se trend nastaviti. Kako će utjecati na Hrvatsku i što treba učiniti da se posljedice ublaže, razgovarali smo s Igorom Žonjom, direktorom portala Moj posao tvrtke Tau on-line d.o.o., sastavnice Alma medije, najveće europske grupacije za online oglašavanje radnih mjesta.

Koji trendovi obilježavaju svjetsko tržište rada? – Na svjetskoj razini raste nezaposlenost; lani je u odnosu na 2012. porasla za dva posto. U tome najviše sudjeluju istočna i južna Azija, Afrika pa Europa. Iz istočne i južne Azije dolazi 45 posto novih tražitelja posla, zatim iz Afrike pa Europe. Latinska Amerika globalno je nezaposlenosti pridonijela s jedan posto. Nezaposlenost će i dalje rasti, do 2018. predviđa se porast od šest posto. Trend je povećavanje nezaposlenosti mladih, ta stopa znatno je veća od drugih; 2013. povećala se za 1,5 posto, globalna je stopa nezaposlenosti mladih 13,1. Najviše mladih nezaposleno je na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi te dijelovima Latinske Amerike i južne Europe, u kojoj prednjače Španjolska, Grčka i Hrvatska.

Ima li naznaka da će se poslije 2018. povećati broj zaposlenih? – Prema Economistovim analizama, 2020. stanje će biti bolje, ali samo u nekim dijelovima svijeta.

Kako će svjetski trendovi tržišta rada utjecati na Hrvatsku? – Hrvatska je više povezana s lokalnim stanjem i ponašanjem u državi te s europskim kretanjima. Moje se procjene vežu uz hrvatsku ekonomsku kretanja. Nije dobro što još nismo proveli reforme, odnosno što smo ostvarili samo dio njih. Sve se počelo provoditi parcijalno. Služem se s time da treba plaćati porez, fiskalizacija je u redu, ali porezne stope trebale bi biti niže u svakom dijelu; stope doprinosa za mirovinski i zdravstveni fond također bi trebale biti niže. Da bi se to postiglo, treba uštedjeti na nečemu. Vjerujem da još ima mnogo prostora za smanjenje troškova u javnom sektoru, što pokazuju i nedavne afere. Realni sektor znatno je smanjio broj zaposlenih i plaće, ali javni ima previše zaposlenih i prevelike plaće, što hitno treba promijeniti. Socijalna politika ne treba se ostvarivati pretjeranim brojem zaposlenih u javnom sektoru i umirovljenika, nego izravnim zadovoljavanjem osnovnih potreba ugroženih, obrazovanjem kako bi ponovno mogli konkurirati na tržištu rada te osiguravanjem pozitivne investicijske okoline. Dobra su namjera niži porezi ili, primjerice, uvođenje poreza na nekretnine jer bi to ubrzalo protok kapitala. Treba nastaviti privatizaciju i smanjiti utjecaj politike jer se i dalje pokazuje da se u javnom sektoru loše upravlja pa velik dio državne i imovine lokalnih zajednica ostaje neiskorišten i propada te stvara nove troškove.

Kako riješiti problem nezaposlenih mladih ljudi u Hrvatskoj? – Problem nezaposlenosti mladih nije hrvatska posebnost. U mnogim zemljama stopa nezaposlenosti mladih veća je od opće nezaposlenosti. Međutim, zabrinjava usporedba s drugim europskim zemljama. Osnovni je problem pretjerana roditeljska skrb, ali kod nas je sve češća i nebriga roditelja. Stanje pogoršava i veća opća nezaposlenost, zbog koje sve više mladih po inerciji ostaje nezaposleno. Kako to riješiti? Svi mi imamo tu obvezu: roditelji, vrtići, škole i fakulteti. Važno je mladima ne davati ribu nego ih naučiti pecati; poticati ih na samostalno zaključivanje, rad i preuzimanje odgovornosti, svladavanje potrebnih vještina, a ne zasipati ih pretjeranom količinom informacija. Na tržištu rada trebaju raditi najbolji, bez obzira na dob. Poticaji koje daje država sve su bolji i postižu sve bolje rezultate, ali više ih treba usmjeriti prema realnom sektoru. Mladi trebaju sami pokazati više želje i upornosti, makar na početku volontirali ili radili uz malu naknadu.

Je li novi hrvatski Zakon o radu utemeljen na načelima globalnih trendova? Što poslodavci očekuju od njega? – Promjene u ZOR-u male su u odnosu na stari zakon iako se oko njih diže velika buka. Ima pozitivnih pomaka, primjerice radnici će moći raditi prekovremeno kad bude bilo posla, i to 56 sati na tjedan, a kad ga ne bude bilo, radit će 32 sata. Povoljnim ocjenjivjem i pokušaj ograničenja zloupotrebe bolovanja u otkaznom roku. Loše je dočekano zapošljavanje preko agencija, koje kod nas u općoj zaposlenosti sudjeluje sa samo 0,3 posto, a u razvijenim zemljama s tri-četiri posto, u Nizozemskoj s čak do četnaest posto. Kad smo u nedavnoj anketi na portalu Moj posao istražili stajališta hrvatskih poslodavaca o promjenama ZOR-a, za 72 posto njih fleksibilizacija tržišta rada važna je jer omogućuje lakše zapošljavanje radnika; 45 posto misli da će novi ZOR olakšati otpuštanje, a za 38 posto njih fleksibilizacija je važna zbog smanjenja troškova rada i privlačenja stranih ulagača. Većina ispitanika ne vjeruje da će izmjene Zakona o radu povećati ulaganja. Za razliku od velikih tvrtki, male i srednje više vjeruju da će ZOR potaknuti strana ulaganja. Kod nas vlada prevelik otpor bilo kakvoj promjeni, a moramo se mijenjati.

Odgovornost za to snosi Vlada, koja čuva svoj položaj socijalnim ustupcima. Zašto je tako? – Najveća odgovornost jest na Vladi, ali i na svima nama koji se moramo znatno promijeniti. Negativne promjene obično se uvode u prvoj godini nakon izbora. Kod nas se to nije dogodilo. Ne znam je li bila riječ o nespremnosti ili neznanju, ali promjene se uvode presporo i ne očekujem ih u posljednje dvije godine mandata zbog triju izbora: onih za Europski parlament, lokalnih i predsjedničkih. Vjerujem da će se dogoditi samo kozmetičke promjene iako bi bilo bolje djelovati odmah.

Što mislite o reakciji sindikata na novi ZOR? – Reakcija sindikata ne pokazuje spremnost na dijalog, nego zauzimanje strane. Stanje u kojem se ništa neće promijeniti nije održivo. Volio bih da daju konkretne, izvedive prijedloge promjena.

Koliko će se još prava radnici morati odreći u korist globalne elite? – To je pretjerano sugestivno pitanje, a vi predstavljate Lider, poslovne novine.

Istina, razgovaram s vama kao s poslodavcem, ali o tom problemu razgovaram i s radnicima kojima glavni cilj nisu samo radno mjesto i plaća nego, kao i vama, opće dobro. Većina takvih misli da će radnici postati roba na tržištu, poput, primjerice, automobilskoga kotača.

Ja sam i radnik, i poslodavac, i vlasnik tvrtke, i član nadzornih odbora, ali trenutačno stanje u Hrvatskoj nije održivo. Moramo se promijeniti. Moramo preuzeti rizik i platiti račune za loše ponašanje u prošlosti. Gledam povijesni razvoj društva: krenuli smo od čopora, imali feudalizam, napredovali u kapitalizam. Današnji oblik kapitalizma napredniji je od početnoga. Korporacije imaju veliki utjecaj, ali tko je njihov vlasnik? U nekim slučajevima zna se tko su vlasnici, u nekim ne. Postoje različite teorije zavjere. Ja sam čvrsto na zemlji i usredotočen na ono što se događa u Hrvatskoj, u kojoj korporacije nemaju pretjeranu snagu; imaju je političari. Oni se svoje moći ne žele odreći iako nisu dovoljno sposobni upravljati društvom prema sadašnjim zakonima. Pod pritiskom pomalo reagiraju, ali samo od izbora do izbora ili kad se pojača pritisak Europske unije ili SAD-a. Takvo ponašanje dovodi nas u sve lošiju poziciju.

Tko u Hrvatskoj može pokrenuti gospodarstvo i otvoriti nova radna mjesta dok se politika bavi sama sobom? – Ne treba čekati da nam netko drugi riješi problem, nego svatko od nas treba raditi na sebi. Nedovoljno se građana školuje i zapostavlja svoje obrazovanje nakon što se zaposli. Poduzetnici katkad presporo reagiraju i očekuju rješenje od nekoga drugog. Tvrtke u čije sam upravljanje uključen također su imale teškoće na početku krize, ali brzo su se prilagodile, provele potrebne promjene u poslovanju i sada su vrlo uspješne.

Mnogi govore o cjeloživotnom obrazovanju, ali što to zapravo znači: školovati se u skladu sa zanimanjem i poslom koji se radi ili biti spreman stalno mijenjati zanimanja? – Promjene se događaju sve brže i neće stati. Nedavno je Moj posao proveo anketu koja je potvrdila da ljudi i dalje biraju zanimanje prema svojim sklonostima. Služem se da tako treba biti, no moramo se prilagoditi. Obrazujemo se za ono što nas zanima, ali svoje znanje trebamo moći primijeniti u društvu. Uzmite moj primjer: profesor sam matematike, ali nikad nisam predavao u školi jer sam procijenio da moja obitelj ne može preživjeti od tog posla. Moja supruga predaje matematiku, a ja radim druge poslove. Usmjerio sam se na IT i bio uspješan radeći za druge, ali svejedno sam postao poduzetnik i menadžer. Stalno se prilagodavam. Trenutačno studiram na poslovnoj školi iako sam završio zahtjevan fakultet. Stalno odlazim na seminare i tečajeve, na raznim sam konferencijama, čitam stručne članke i knjige. Imam mnogo iskustva i znanja, ali smatram da to nije dovoljno, zato i dalje učim. Nema stajanja, moramo se stalno mijenjati i unapređivati. To nije floskula.

Koji je kadar, prema statistici Mojega posla, najtraženiji na hrvatskom tržištu rada, a koje radnike traže strane tvrtke? – Najtraženija su zanimanja u 2013. u Hrvatskoj bila konobar, prodavač, prodajni predstavnik, kuhar, frizer, knjigovođa, komercijalist, administracije i vozač. U inozemstvu su to bili programeri, hotelsko osoblje i medicinske sestre.

Ima li poslova za koje se traži struka za koju nema obrazovanja u Hrvatskoj? – Nemamo takve podatke, no prema broju prijava može se zaključiti koji kadar nedostaje. Od ukupnog broja oglasa objavljenih 2013. lošiji odziv bio je u 8,4 posto oglasa u kojima su se tražili konobar/barmeni, u 7,2 posto oglasa za frizeru, u 5,6 posto oglasa za kuhare te u 5,1 posto oglasa za programere.