Na brojne reakcije javnosti kako se u predstечањim nagodbama priznaju i potpuno nepostojeće tražbine iz Ministarstva financija odgovaraju da je to teško moguće. Više će se doznati 11. travnja na Liderovoj konferenciji ‘Predstечаnjе nagodbe – jučer, danas, sutra’.
Jedno od otvorenih pitanja predstечаnjih nagodbi o kojima razglašava stručna i šira javnost jest kako je moguće da dužnik utvrđuje opravdanost tražbina. U nedoumici u vezi s time priznaju li se potpuno nepostojeće tražbine upitali smo Ministarstvo financija koja je namjera i motivacija takvih zakonskih odredbi. Objašnjavaju da je način prijave tražbina objašnjen 51. i 52. člankom Zakona o financijskom poslovanju i predstечањim nagodbama, njihov sadržaj određen je 54., a postupak utvrđenja 60. člankom Zakona. Jednostavno rečeno, utvrđenima se smatraju samo potraživanja kod kojih postoji suglasnost između dužnika i vjerovnika o postojanju i njihovoj visini, ona za koje postoji ovršna isprava te tražbine koju vjerovnik nije prijavio, ali ih navodi dužnik. Stoga je za očekivati da će vjerovnik priložiti ispravu kojom može dokazati potraživanje.
S obzirom na to da je dužnik u postupku predstечаnjе nagodbe dužan dati nagodbenom vijeću uvid u sve podatke iz svojih financijskih knjiga, isto bi moglo biti moguće posredno utvrditi iz dužnikovih knjiga. Preuzimanjem te odredbe smanjuje se mogućnost dužnika da osporava tražbinu vjerovnika kada je iz njegovih poduzetih radnji vidljivo da je takvu tražbinu u biti priznalo. Tražbine razlučnih vjerovnika (vjerovnik koji ima pravo na odvojeno namirenje iz određenih dijelova mase) ne utvrđuju se ako, pak, vjerovnik nije dostavio izjavu o odricanju od prava na odvojeno namirenje, niti iznos tih tražbina ne ulazi u iznos prijavljenih tražbina, već se one unose u posebnu tablicu, a mogu se i naknadno utvrditi u slučaju naknadnog odricanja od prava na odvojeno namirenje.
Kontrolni mehanizam u slučaju prijavljivanja ‘nepostojećih tražbina’ skriva se u 47. članku Zakona, koji se odnosi na revizorsko izvješće. Naime, izvješće ovlaštenog revizora mora sadržavati izvješća o financijskom poslovanju uza zahtjev za provođenje postupka predstечање nagodbe, izvješće revizora o planu financijskog i operativnog restrukturiranja te što je i najvažnije – izvješće o realnosti i objektivnosti popisa obveza. Neovisni revizor treba se uvjeriti da dužnikov popis obveza prema vjerovnicima sadrži njihovu ukupnu vrijednost i oznaku namirenja za svaku pojedinačnu obvezu.
