Kredit, kreditnu karticu, stambenu štednju, životno osiguranje… tko si to još može priuštiti? Sudeći prema trenutačnoj ekonomskoj stvarnosti, prva je pomisao zaduženoga nesretnika na spomen riječi ‘banka’ – da te ustanove još postoje samo da bi naplatile dugove pojedincima ili tvrtkama. No osim malo manje od tristo tisuća hrvatskih građana čiji su računi blokirani zbog duga od deset kuna do više od sto tisuća, ima i onih egzistencijalno i financijskih sretnijih ili možda razumnijih i pismenijih koje zanimaju najnoviji proizvodi banaka te drugih financijskih ustanova. Sve one pokušavaju novim proizvodima privući nove korisnike i starima a dužnima olakšati otplatu duga.
Prošle su godine banke nakon niza zlatnih godina i same iskusile kakav je osjećaj kada iznos na računu ili u sefu splasne ili se dokraja isprazni jer je njihova dobit pala za sedamdeset posto. Za taj pad zarade bli su krivi i velik broj rizičnih i nenaplativih kredita, pad vrijednosti švicarskog franka, na čemu su banke posljednjih godina zaradile popriličan novac, sve veća nezaposlenost te manja potražnja za financijskim proizvodima. Banke, primjerice, sada razborito odobrivaju kredite za razliku od godina prije krize, kad je gotovo svaki vlasnik tekućeg računa mogao dobiti trostruki minus, nekoliko kreditnih kartica i kredita istodobno. Više toga nema i po svoj se prilici neće ni ponoviti.
