Abdikacije u upravi banaka

New ageri, kako po-grdno zovemo ljude s novim viđenjem svijeta, vole reći da se cijela zemlja njiše na nekoj drugoj, višoj frekvenciji i odatle svi ti silni razarajući ekonomski tsunamiji. Nismo kod fizičara provjeravali istinitost takvog uvjerenja, ali da trese – trese. I to predugo.

Neobično duga kriza pretopljena u recesiju (ponegdje, poput Hrvatske, i u depresiju) već je odnijela nekoliko bankarskih života – sve odredom vo-deći ljudi nekad uglednih međunarodnih ba-naka dignuli su ruku na sebe. Za takve poteze u Hrvatskoj nema razloga, ali ni bankari više ne posluju u debeloj ‘ladovini’. Bankarstvo je zahvaljujući ‘vidovitoj’ oštrini regulatora u vrijeme izobilja dugo moglo odolijevati naletima kriznih vjetrova. No pričuve su se istopile i bankarstvo je danas čisto ogledalo stanja u realnom sektoru. S jedne strane pritisnuto obvezom čišćenja bilanci, s druge očekivanim valom kreditiranja biznisa koji se ne događa, na bankar-skom su tržištu počela preslagivanja kakva nisu viđena od posljednje krize potkraj 90-ih godina prošlog stoljeća. Počela su preuzimanja (do-duše, mete su zasad banke manjih tržišnih vri-jednosti) i likvidacije, ali i smjene dugovječnoga vodećeg kadra najvećih banaka. Nezadovoljni prinosima hrvatskih podružnica, nekad najvišima u regiji, inozemni vlasnici očito misle da je vrijeme za upravljačka osvježenja.

Odlazak najjačeg bankara Franje Lukovića spominjao se i prije četiri godine kad mu je ipak produljen mandat, no tada se mislilo da kriza neće dugo. U međuvremenu je odlepršao i prvi čovjek Unicredita (Zabina vlasnika) Alessandro Profumo, koji je u preuzimanja po Europi uložio golemih 60-ak milijardi eura pa se sadašnje vodstvo hrve s 15 milijardi eura gubitka. U mirovinu odlazi i Petar Radaković, prvi čovjek Erste banke, no neće ga, kako se šaputalo, zamijeniti nitko iz domaće ekipa – baš kao i u Hypo banku na čelo stiže Austrijanac. Bečkoj se centrali navodno nije svidjela Radakovićeva ideja o kupnji HPB-a u ovako labilnim vremeni-ma. Politika se mijenja, regulativa steže, a metama za obavljanje temeljnog posla – kreditiranje – opada broj. Za hrvatske prilike, potpuno ovisne o kreditnom tržištu, to je očajna vijest. No kredita neće biti sve dok ne završi čišćenje realnog sektora, posljedično i bankarskih bilanci opterećenih nenaplativim kreditima. Prevedeno, na tržištu ništa novo dok ne završe predstećajne nagodbe. U svakom slučaju, era bankarstva kakvo smo poznava-ли stiže kraju. Pa… kralj je mrtav. Živio kralj!