‘Gotovo ništa’ od 280 milijuna eura

Vratio se premijer. Doduše, ‘zakasnio’ je na saborsku raspravu o rebalansu i tako kaznio nedovoljno poslušnog Linića – morao se sam koprcati pred oporombom. Milanović si je mogao nedržavnički dopustiti da preskoči rebalans, ali nije mogao preskočiti stranačko odlučivanje o koalicijskoj listi za Europski parlament. U srijedu navečer, kad ovaj Lider bude u tiskari, njegova će biti zadnja. Pa će se vidjeti tko kako kotira kod velikog vođe, tko je dovoljno poslušan, a tko je previše neposlušan. Pretpostavlja se da će Milanović na listi degradirati Piculu. Između ostalog i zato jer ga ovaj nije pitao kad je zajedno s laburistom Vuljanićem i HDZ-ovim Stierom uvalio amandman o Cefti. Koji je prošao, na korist Hrvatske, ali ne i Picule. A ni Stiera, koji također nije dovoljno odan svom velikom stranačkom vodi. I tu je negdje problem hrvatske verzije parlamentarne demokracije. Tko pobijedi na stranačkim izborima, dobiva otvorene ruke za apsolutističku vladavinu strankom. Pa je tako i Milanoviću i Karamarku stranka važnija od parlamenta. Doduše, izborna pobjeda i sastavljanje Vlade dodatna je mogućnost za demonstriranje snage stranačkom i koalicijskom korpusu, ali samo vođenje države ipak predstavlja dodatnu gnjavažu. Zato bi stranački šefovi sigurno potpisali gubitak izbora, ali uz uvjet da ostanu na čelu svojih stranaka. Nadamo se da je tu ipak ‘kvaka 22’ i da će se Hrvatska na parlamentarnim izborima riješiti bar jednog od njih dvojice.

Sankcije nas se ne tiču jer gotovo ništa ne izvozimo. Tako je Večernji list lapidarno sažeo blage sankcije EU prema Rusiji, koje se zasad sastoje od zapljene imovine 21 osobe. No zanimljivo je što je to ‘gotovo ništa’ izvoza. Hrvatska je lani u Rusiju izvezla robu vrijednu 282 milijuna eura. Jest da nije impresivno, i uvežli smo tripot više – 800 milijuna eura, ponajviše nafte i plina. Ali u Rusiju ipak ode tri posto ukupnoga hrvatskog izvoza. Pa bi bilo zanimljivo znati kako su sintagmu o ‘gotovo ništa izvoza’ iščitali u Ericssonu Nikoli Tesli, JGL-u, Podravci… I kako bi oni komentirali eventualnu trgovinsku blokadu Rusije.

Dok SDP s koalicijskim partnerima i dalje baulja bespućima gospodarske zbiljnosti, HDZ nastoji ostaviti dojam da se ozbiljno priprema za preuzimanje vlasti. O tome svjedoči u intervjuju u ovom broju Lidera HDZ-ova europskog centra Ivana Maletić. No mora se priznati da Karamarko okuplja osebujnu ekipu. Uz provjerene Njavru, Dalić i Miloševića, tu je savjetnik za gospodarstvo Martin Pastuović (74), koji je prije umirovljenja bio član Uprave Plive (do 1999.). Ekipa je u subotu pojačana Hrvojem Marušićem, vlasnikom splitskog Dental centra Marušić. Njega je Karamarko oktroirao za šefa stranačke zajednice poduzetnika s impozantnih 100 posto glasova. Za Marušića je ruke diglo svih 148 izaslanika. Pa, ako već ne pokazuje gospodarski program, Karamarko demonstrira političku efikasnost.

Iznerviran Kajinovim inzistiranjem na HDZ-u kao na zločinačkoj organizaciji, Jasen Mesić predložio je da se na ulazu u saborsku postavi dreger te da se ograniči količina promila za izlazak na saborsku godinu. Iako nije rekao, aludirao je i na test na drogu (zbog Kajinovog ‘cijelo selo…’). Tragom tih prijedloga, u Saboru bi se mogli provoditi i neki drugi testovi; primjerice test inteligencije, iako to ne bi smjela biti obveza. No, posebno je pitanje bi li zastupnici mogli i dalje obnašati svoju dužnost ako padnu na kojem od ‘Mesićevih’ testova ili bi im se samo zabranilo da u takvom stanju izlaze za govornicu.

Dobar je osjećaj kad rubriku mogu završiti dobrom viješću. Sportskim rječnikom, Boris Dežulović osvojio je Europsko prvenstvo u pisanju novinskoga komentara. Njegov tekst ‘Vukovar: Spomenik mrtvom gradu u prirodnjoj veličini’, objavljen u Globusu na godišnjicu pada Vukovara, najbolji je europski komentar u prošloj godini. Nagrada je europski ekvivalent Pulitzerovoj, a da je riječ zaista o europskoj ‘Champions league’, svjedoči i podatak da su specijalnu nagradu dobili urednici Guardiana i Spiegela za otkrivanje i razvaljivanje afere ‘Snowden’. Kolega Dežulović nagradu je zaista zaslužio. I kad piše o naoko veselim stvarima, zna navesti na ozbiljno razmišljanje, a pogotovu zna nasmijati čitatelja i kad piše o najdramatičnijim temama. Kapa do poda!

Smjena Meri Matešić najintrigantniji je događaj u turističkim krugovima od Ostojićeva afere sa zemljištem. Priča podsjeća na izbore za predsjednika HGK, gdje je ista Skupština godinama glasovala za Vidoševića i sad izabrala novog predsjednika. Jesu li članovi Vijeća HTZ-a koji su dizali ruke za Matešić prije 16 mjeseci kompetentni prepoznati sposobnosti idućeg direktora? Od 12 članova, njih osam su hotelijeri (jedan je dao ostavku), koji se uglavnom bave profitom vlastitih tvrtki. Ako je Lorenčin htio brže i konkretnije promjene, trebao je raspustiti ovakav sastav i uključiti stručnjake za ostale segmente turizma koje smo si zacrtali razvijati.

Već se navršila godina dana od smrti Nore Štum, djevojčice čija je bolest ujedinila humanitarnu Hrvatsku. Iza Nore Fore nije ostala samo topla ljudska priča, već i novac u vezi s kojim se sad vode sudski sporovi. I to je naličje humanitarnih akcija. Zato sam uvijek sumnjičav. Nikad ne znam gdje završava ljudska patnja, a gdje počinje biznis; koliko će ostati musavom dječačiću na semaforu, a koliko će uzeti njegov kralj prosjaka. Zato svaka priča koja digne Hrvatsku na noge izaziva i problem zdravstvenog sustava. Obitelj se do zadnjeg časa hvata zadnje slamke (neizvjesnog) spasa, makar tvrdi birokrati odbiju plaćanje (u inozemstvu). Bilo bi vrijeme za stvaranje nevladinog fonda koji bi omogućavao terapije koje HZZO ne pozna i ne priznaje.