Tvrtka može s vanjskim suradnikom ugovoriti da će nadoknaditi troškove putovanja za posao, ali ta se naknada smatra sastavnim dijelom honorara, pa se tako i oporezuje. Takvi primici ne iskazuju se kao troškovi službenog putovanja, nego kao oporezivi primici od drugog dohotka ili kao autorski honorar.
Porezni propisi dopuštaju neoporezivo nadoknađivanje troškova službenih putovanja samo osobama koje su u radnom odnosu kod isplatitelja. Nalogom za službeno putovanje poslodavac radnika koji obično radi u jednome mjestu upućuje obaviti posao u drugo mjesto, bilo u zemlji bilo u inozemstvu. Ovisno o potrebama posla, poslodavac određuje koliko će trajati službeno putovanje, kojim će prijevoznim sredstvom radnik putovati, često određuje i hotel u kojem će biti smješten te koje će mu druge troškove nadoknaditi i u kojem iznosu.
Radniku se mogu nadoknaditi troškovi smještaja u hotelu, troškovi prijevoza bilo kojim javnim prijevoznim sredstvom i dnevnička do propisanog iznosa. Neoporeziva dnevnička može se isplatiti za svaka 24 sata provedena na službenom putovanju i za ostatak putovanja dulji od dvanaest sati. Za putovanje koje traje kraće od 24 sata, ali dulje od dvanaest sati također se isplaćuje puna dnevnička. Za ostatak putovanja kraći od dvanaest sati, ali dulji od osam sati i za putovanje koje traje dulje od osam, ali kraće od dvanaest sati radniku se može neoporezivo isplatiti pola dnevnice.