MALEZIJA Uz ekonomski rast stranci na vlasti jedini je zadatak održati se još koje desetljeće

Zbog misterioznog nestanka leta MH370 u središtu zanimanja svjetske javnosti ponovno se našao jedan od nekadašnjih ‘azijskih tigrova’. Malezijska ekonomija i dalje se dobro razvija, posljednjih godina bilježi stabilan rast od oko pet posto, rast BDP-a, ali i deficita, što je njezin najveći problem.

Prošla su gotovo dva tjedna otkad je misteriozno nestao let MH370 čija je sudbina tako u kratkom roku već postala legendarna. Boeing 777 malezijskog avioprijevoznika Malaysia Airlines s 239 putnika koji je letio od Kuala Lumpura u Peking jednostavno je ispario bez traga, a tjedni potraga koja uključuje 26 zemalja ne daju baš nikakve rezultate. Nitko nije preuzeo odgovornost za eventualno namjerno preuzimanje aviona, nakon nestanka nije ostvaren nikakav kontakt ni s kim tko je bio u avionu, nigdje nema ostataka mogućeg pada i sve je izglednije da avion neće biti naden. Obilje teorija koje se nezaustavljivo množe kako dani odmiču od nemilog događaja raspaljuju i oprečni podaci vlada upletenih u potragu te podatak da su u avionu bila dvojica Iranaca koja su se ondje našla zahvaljujući ukradenim putovnicama. Primamljivo nagađanje o mogućim terorističkim motivima ubrzo je odbačeno, a malezijska vlast koncentrirala se posljednjih dana na pilota i kopilota, čije životne priče možda nude odgovore jer dosad prikupljeni podaci sugeriraju namjerno ‘skrivanje’ aviona od radara i isključenje komunikacije. Posljednja poruka iz aviona došla je od kopilota Farika Ab Hamida, rekao je direktor tvrtke Ahmad Džauhari Jahja, no istodobno je demantirao da su piloti zatražili da lete zajedno, kao što su tvrdili neki mediji.

Druga teza, koja je, čini se, zasad najzanimljivija vlasti, povezana je s pilotima čije su domove istražitelji pretresli nekoliko sati nakon nestanka aviona. Islamistička orijentacija zemlje i politička uvjerenja pilota čine se središnjim točkama razmišljanja vlasti, ali sve dosad obavljene radnje nisu dale opipljiv dokaz o povezanosti tih činitelja i političkog opredjeljenja pilota s nestankom aviona. Malezija se dugo smatra primjerom umjerenog islaminiza, no posljednjih godina ravnoteža se počela mijenjati u korist snažnije islamske zemlje iako je etnički i vjerski sastav stanovništva raznolik: šezdesetak su posto Malajci i muslimani, otprilike 25 posto Kinezi, Indijaca je sedam posto, a ostalo su pripadnici manjina koje ispunjavaju različite vjere, od kršćanstva preko budizma do hinduizma. S obzirom na to da su većina biračkog tijela muslimani, vladajuća stanka sklona je podizati njihovim vjerskim uvjerenjima pri utvrđivanju glasačke baze. Konkretna veza između malo intenzivnijeg vjerskog raslojavanja u zemlji i nestanka aviona, međutim, nije utvrđena i, po svemu sudeći, nije glavni interes istražitelja. Politika, čini se, jest, bez obzira na to što nudi malo zadovoljavajućih indicija. Kapetan aviona Zaharija Ahmad Šah, prema nekim tvrdnjama, bio je fanatični sljedbenik Anwara Ibrahima, srčanoga oporbenog političara koji je ovog mjeseca osuđen na pet godina zatvora zbog sodomije iako je prije bio oslobođen. Njegovi pristaše presudu smatraju politički motiviranom i namještenom, no iz stranke Keadilan poručili su kako Šah nije bio fanatik koji bi oteo ili srušio avion iz političkog protesta, samo angažirani član.

Gotovo neprekinita vladavina stranke UMNO od malezijske nezavisnosti 1957. i manjak medijskog pluralizma utjecali su, tvrde neke zemlje uključene u potragu, poput Kine i Vijetnama, na dosadašnje loše vođenje operacije. Suradnja između civilnih i vojnih vlasti u Maleziji bila je slaba i od početka rezultirala zbujujućim i kontradiktornim informacijama, zbog čega su mnogi ubrzo počeli sumnjati da malezijska vlast nešto skriva i ne dijeli sve potrebne podatke. Primjerice, vojska je tek nekoliko dana nakon nestanka zrakoplova objavila radarske podatke prema kojima je možda skrenuo na zapad i putovao preko Malajskoga poluotoka satima nakon posljednjeg kontakta iako je riječ o relevantnim informacijama.

To jednostrančje očituje se i u ekonomiji, uvelike u državnim rukama, no zato s vrlo dobrim rezultatima. Gospodarski rast ove bi godine, prema procjenama, trebao biti oko 5,5 posto, što bi bio rast od jedan posto u odnosu na prošlu. Nekoć proizvođač sirovina, Malezija je proteklih godina napredovala do zemlje srednjeg dohotka s aktivnim biotehnoškim, visokotehnoškim, uslužnim i financijskim sektorom. Zanimljivo, ekonomski program premijera Nadžiba Razaka teži smanjenju ovisnosti zemlje o izvozu, no u malezijskom slučaju većinom je riječ o smanjenju izvoza sirovina poput gume, plina, nafta i palmina ulja. Dio političke priče usko je vezan s ekonomskom, vladajuća stranka prisiljena je rezati proračunski deficit smanjivanjem subvencija, zbog čega težiše privlačenja glasova siromašnih prebacuje na vjersku frontu, izazivajući tako spomenutu napetost.

Kriza Maleziju, kao, uostalom, i većinu zemalja u razvoju, nije previše pogodila jer je od početka bila zaštićena solidnim financijskim sektorom koji nije bio ‘umočen’ u rizikantnije proizvode i bilježila je stalni rast od prošlih pet posto proteklih nekoliko godina. BDP po stanovniku prošle je godine bio oko 17,5 tisuća dolara, industrijska proizvodnja rasla je pet posto, nezaposlenost je bila 3,1 posto, no proračunski deficit zato je iznosio četvrtast milijardi dolara, odnosno 4,4 posto BDP-a. Javni dug drži se na sašvim prihvatljivih 54,6 posto, no uz održavanje visokog deficit mogao bi postati ozbiljniji problem. Vanjskotrgovinska bilanca jednako zadovoljava: Malezija je prošle godine izveza 230 milijardi dolara dobara i usluga, a uveza 192 milijarde.

Unatoč, dakle, manjkavom političkom sustavu koji karakterizira stranačko uhljebljivanje Malezija gospodarski stoji prilično dobro; njezini su glavni problemi deficit te i dalje velika ovisnost o određenoj izvoznjoj skupini, od čega se pokušava odmaknuti. Kad je riječ o nestanku zrakoplova Malaysia Airlines, nije utvrđena veza između političkog sustava i tajne leta MH370 premda je privukla veliku pozornost istražitelja i izazvala nagađanja stranih medija. Logično je pitanje zašto bi netko sastavio političku izjavu koju nitko ne može sigurno pročitati. Može se pretpostaviti da bi pilot, ako je doista oteo zrakoplov kao znak prosvjeda, to jasno dao do znanja, stoga je ta mogućnost objektivno nerealna i vjerojatno proizvod očajničke potrebe vlasti za neakvim objašnjenjem. Osim toga, rješenje koje povezuje pilota, nestanak aviona i šefa oporbenih stranke politički bi izvršno odgovaralo stranci na vlasti.