Ne samo da kao nova članica EU nećemo osjetiti sve finansijske blagodati koje su iskusile zemlje u prethodnim valovima proširenja nego smo u startu i kažnjeni. Ušli smo u dvije ‘kažnjeničke’ procedure – prekomjernog deficita i makroekonomskih neravnoteža. Unatoč tome što je vlast to znala cijelu godinu prije ništa od mjera nismo znali složiti sami. Što nas čeka na tom putu dobro zna HDZ-ova europarlamentarka Ivana Maletić, ujedno i odlična poznavateljica javnih financija: u Ministarstvu, u kojem je bila i državna tajnica, ukupno je provela 14 godina. No uz neosporno znanje u istupe se pomalo već utkala i stranačka retorika.
-
Ušli smo i u proceduru makroekonomskih neravnoteža, uskoro trebamo dobiti konkretno preporuke. Koji nas koraci očekuju? Prvi je korak Izvješće o mehanizmu upozoravanja, koje je Europska komisija objavila sredinom studenoga 2013., zajedno s Godišnjim izvješćem o rastu, neposredno uoči formalnog početka procesa Europskog semestra. Treće izvješće, objavljeno potrajalo 2013., ukazalo je na potrebu dubinske analize prisutnih neravnoteža i što je potrebno poduzeti za njihovo uklanjanje. Rezultati dubinske analize, objavljene 5. ožujka, pokazali su loše poslovno okruženje, nefleksibilno tržište rada, kontinuirani pad, smanjenje izvoza, nedostatak investicija, brzorastući dug, nekontrolirani deficit. Komisija ističe da Hrvatskoj trebaju konkretna aktivnosti za rješavanje neravnoteža te političko vodstvo i volja da se neravnoteže riješe. Treći je korak objava posebnih preporuka za države članice u sklopu Europskog semestra. U preporuci se navode vrste uočenih neravnoteža i njihovi učinci te utvrđeni skup aktivnosti koje država članica treba primijeniti. Vlada će unutar roka utvrđenog preporukom Vijeća morati donijeti plan korektivnih mjera, što je četvrti korak u postupku makroekonomskih neravnoteža. Plan uključuje konkretno mjere fiskalne politike, politike plaća, tržišta rada, tržišta robe i usluga, financijskog sektora i provedbeni plan, što znači utvrđene rokove i odgovornost za provedbu aktivnosti.
-
Koji su stvarni dometi tih preporuka? Koliko su sadržaj i tajming ipak prepušteni nama na odluku? Ništa nije prepušteno slučaju, Komisija i Vijeće ocjenjuju napredak koji ostvaruje država članica u provedbi plana korektivnih mjera. Sastavljaju se redovita izvješća o napretku i rezultatima praćenja Komisije. Na temelju izvješća Komisije, Vijeće ocjenjuje je li država članica poduzela preporučene korektivne mjere unutar dogovorenih rokova provedbe. Ako se mjere ne provode, predlažu se novi rokovi, ali uz aktiviranje sankcija. Konkretno, na temelju izvješća Komisije Vijeće će ocijeniti plan korektivnih mjera u roku od dva mjeseca od njegova podnošenja. Ako Vijeće plan smatra nezadovoljavajućim, donosi preporuku Vladi da revidira i dostavi novi plan. Ako revidirani plan Vijeće i dalje smatra nezadovoljavajućim, državi članici eurozone može se izreći kazna u iznosu od 0,1 posto BDP-a. Budući da nismo u eurozoni, kazne mogu ići u smjeru blokiranja sredstava iz europskih fondova.
-
S obzirom na to da smo u obje procedure, znači li to da smo gori od drugih ili je to poput spojenih posuda? Države koje su u proceduri prekomjernog deficita često nisu i u proceduri makroekonomskih neravnoteža i obrnuto. Kod nas je predugo prisutan gospodarski pad, pad izvoza, nedostatak investicija, rast nezaposlenosti. Vidljivo je da nema jasne strategije i plana kako rješavati te izazove. Tako smo se uz činjenicu da Vlada ne vodi dobro fiskalnu politiku i nema pod kontrolom javne rashode, što nas je dovelo u proceduru prekomjernog deficita, zbog strukturnih problema u gospodarstvu našli i u proceduri makroekonomskih neravnoteža.
-
Zbog procedure cijeli je fokus na deficitu proračuna. Koliko pritisak Komisije ima smisla ako se zbog porezne presije poduzeća i radna mjesta masovno gase? Fokus je na deficitu proračuna jer Vlada nije osmislišla nacionalni program reformi čiji bi rezultat bio rast konkurentnosti, privlačenje investitora, poticanje poduzetnika i gospodarski rast. Da je Vlada od početka radila na taj način, Hrvatska se ne bi ni našla u proceduri prekomjernog deficita, još manje u proceduri makroekonomskih neravnoteža. Imamo Vladu koja rješava problem kad je već sve gotovo: kuća izgorjela, a oni gase požar. Pogledajte samo plan reformskih mjera fiskalne konsolidacije za razdoblje 2014.-2016. kojim se hvale i navode ga kao plan za rješenje problema. Taj plan nema nijedan element ozbiljnog programa. Na polovini mandata Vlada je tek počela raditi analize postojećeg stanja.
-
Deficit proračuna ipak je nastao kontinuiranom nebrigom, koja seže u vrijeme HDZ-a. Ne bih se složila. Mnogo je toga napravljeno da bi se kvalitetno moglo upravljati javnim financijama i rashodnom stranom proračuna. HDZ je uveo programsko planiranje i inzistirao na utvrđivanju ciljeva koji se programima moraju postići te na mjerenju postizanja rezultata. Samo rezanjem nepotrebnih i neefikasnih programa možemo govoriti o kvalitetnom upravljanju rashodnom stranom proračuna. Vrijeme linearnog rezanja prema vrstama rashoda za određeni postotak daleka je prošlost, u koju nas je ministar Linić vratio.
-
Mogu li predstečajne nagodbe promijeniti sliku realnog sektora? Mogu ako se provode prema jasnim kriterijima. Predstečajnim nagodbama trebalo bi se pomoći dobrim i uspješnim poduzetnicima s kvalitetnim i dobro osmišljenim proizvodima/uslugama koji su se zbog krize našli u problemima da smanje obveze i zaduženost te pokrenu novi ciklus.
