Enciklopedije se više ne prodaju na metre, nego na klikove

Prihod od prodaje tiskanih izdanja Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža spao je na dva milijuna kuna na godinu. Raste posjećenost mrežnih izdanja, ali to još nije komercijalizirano.

Dva su razloga za to, navodi ravnatelj Zavoda dr. sc. Bruno Kragić: prvi je opća kriza, a drugi prelazak na digitalnu enciklopedistiku. Nama je olakotna okolnost to što smo javna ustanova pa se naše plaće pokrivaju iz državnog proračuna, ali sve druge troškove moramo snositi sami. To su hladni pogon, režije, papir, tiskara, honorari vanjskim suradnicima. U dobra vremena to smo pokrivali prodajom knjiga, no ovaj financijski raskorak pokušavamo amortizirati boljim iskorištavanjem unutarnjih snaga, koncentracijom na neka specifična, jednosvešćana izdanja koja još imaju neku publiku te iznajmljujemo neke svoje prostore koji su prije bili zapušteni. Smatram da je i dva milijuna kuna prihoda od prodaje tiskanih enciklopedija u ovom trenutku zadovoljavajuće, a nadam se da bi to moglo ostati na toj razini. Kriza će kad-tad proći, a s obzirom na to da će uvijek biti onih koji vole knjigu, ne bojim se za budućnost naše enciklopedistike – kaže Kragić.

Zagrebački Leksikografski zavod Miroslav Krleža središnja je i jedina ustanova u Hrvatskoj koja se sustavno bavi leksikografijom. Osnovan je sada već daleko 1950., a od 2003. Hrvatski sabor tretira ga kao javnu ustanovu od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku. Dosad je Zavod izdao više od 250 različitih enciklopedija, rječnika, leksikona i drugih izdanja kao doprinos održavanju i podizanju hrvatskog intelektualnog standarda. Međutim, posljednjih godina izdavaštvo Leksikografskog zavoda stubokom pada.

U doba socijalizma svaki je iole ozbiljniji direktor tadašnjih državnih poduzeća iza svog radnog stola najčešće imao police ispunjene knjigama biranima prema obrascima tadašnjeg društvenopolitičkog vrijednosnog poretka. Uz knjige o poduzeću, partiji i(li) drugu Titu, najčešće bi na njima bile razne enciklopedije (opće ili stručne), često pažljivo birane prema potrebnoj metraži i boji namještaja. Slično kao i u mnogim domovima u kojima bi se tomovi uglavnom općih enciklopedija, kupovanih na rate, najčešće smještali na police regala, tik do prošvercanog televizora u boji. U međuvremenu, vremena su se promijenila, socijalizma više nema, a i globalna je digitalna revolucija učinila svoje. Knjige se sve manje i manje kupuju, pa tako i razna enciklopedijska izdanja.

U tim su vremenima enciklopedije bile debelo subvencionirane, za jednu nulu, a na njima su zarađivali jedino akviziteri, prisjeća se današnji glavni ravnatelj Zavoda dr. sc. Antun Vujić. Danas su druga vremena, postoji potreba enciklopedije na internetu i naš je cilj da naše enciklopedije budu javno dostupne, da se digitaliziraju golemi resursi koji su već sto puta plaćeni. Sad imamo mrtvi kapital, primjerice, pomorsku, tehničku, medicinsku, šumarsku, poljoprivrednu enciklopediju u kojima imamo vrhunske članke, ali nedostupne. Zato kanimo spojiti razne ustanove, od nacionalne i sveučilišne knjižnice, preko državnog arhiva do dokumentacijskog centra, u jednu globalnu nadtražilicu. Ona neće biti konkurencija jednoj wikipediji, ali nam je cilj pozicionirati se što više. Ako se s vremenom pokaže da bi na internetu moglo biti i nekih komercijalnih akcija – zašto ne. Posjećenost naših web-izdanja stalno raste. Ako više od pet tisuća ljudi na dan pogleda naše edicije na internetu, onda je to barem za jednu ili dvije nule više od onih koji prolaze neke naše papirnate enciklopedije. Organizacijski smo složili kvalitetnu informatičku podršku za realizaciju jednog mrežnog zavoda. Kad je riječ o tiskanim izdanjima, Zavod nastavlja s hrvatskim biografskim rječnikom, s rječnikom suvremenoga hrvatskog jezika, likovnim leksikonom, a nakon istarske, dolazi i zagorska enciklopedija. Ukratko, i dalje će se tiskati manje i specijalizirane naklade, a ne više općih sadržaja – zaključuje Vujić.

Pad tiskane enciklopedistike nije samo prisutan u Hrvatskoj. Primjerice, posljednja tiskana Britannica na engleskom jeziku za cijeli svijet prodala se u samo desetak tisuća primjeraka. A kad jedna Britannica objavi da više neće tiskati svoja izdanja, onda se ‘po defaultu’ povlače i druge klasične tiskane enciklopedije.