Iako je bilo predviđeno da se za integriranu poljoprivrednu proizvodnju izdvaja osamsto kuna poticaja za hektar, država na kraju nije isplatila ni pola. Tako poljoprivrednici ne mogu planirati svoje obveze, ako ne sada, a ono bar poslije, iako bi dotad mogli propasti mnogi OPG-ovi. Iako sama ne jamči izvršenje svojih obveza, država putem svoje Savjetodavne službe inzistira na tome da se nadzor plati unaprijed tako što Služba OPG-u pošalje opću uplatnicu i rješenje u kojem stoji koji će stručnjak doći u nadzor. Sve dok se to ne uplati, nadzor se neće provesti, a to znači da OPG neće dobiti poticaje. Koprivanac nadzor za svojih 105 hektara plaća oko četiri tisuće kuna, što i nije neki novac za ono što treba dobiti od države, ali stvar je načela.
Zato se i pita zašto bi morala unaprijed plaćati za nešto što joj je posve neizgledno, jer nije riječ o proračunatom riziku, nego o novcu koji bi trebao biti siguran. Predlagala je da se bar odgođi to plaćanje i da se međusobni dugovi prebiju, no nije našla na razumijevanje. I ministar Tihomir Jakovina nedavno je u televizijskoj emisiji rekao da će provjeriti koje su mogućnosti na raspolaganju, no nikakvih informacija poslije nije bilo.
Pogledamo li pak Statut Savjetodavne službe, vidimo da se ona financira iz državnog proračuna, a manji dio ostvaruje pružajući usluge poput nadzora. Ponovimo, nije to velik novac, no država bi takvim potezom barem pokazala da joj nije nepoznanica teret koji nose poljoprivrednici, a Savjetodavna služba sasvim sigurno neće bankrotirati bez tog novca. Mnogo je opasnosti to što država ne ispunjava svoje obveze. Uostalom, 48 tisuća kuna jednom OPG-u može značiti spas ili propast.
