1. Koji su fondovi EU i programi sada dostupni?

Na raspolaganju su velike količine novca iz mnogo izvora. Kohezijski fond uglavnom je za velike infrastrukturne projekte, Europski socijalni fond za poticanje zapošljavanja, osnivanje startup-tvrtki, a poduzetnicima je najzanimljiviji Europski regionalni fond za razvoj, iz kojeg je novac upao i u netom objavljeni Poduzetnički impuls. Poljoprivreda zbog svojih specifičnosti ima svoj zasebni Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, a ribarstvo Europski fond za pomorstvo i ribarstvo. Sve je to velika mreža raznih mogućnosti za prijavu projekata. Budžet EU od 2014. do 2020. je 960 milijardi eura, a više od 93% ide u razne fondove. Za koheziju 325 milijardi eura. Za Hrvatsku je u 2013. naprimjer, za regionalni razvoj bilo rezervirano više od 223 milijuna eura, neki su natječaji koji se financiraju tim novcem u tijeku. Svake sljedeće godine do 2020. bit će na raspolaganju više od milijardu eura. Do tog će se novca moći samo uz gotove projekte i osigurano sufinanciranje i međufinanciranje.

U nekim natječajima minimalna vrijednost projekta bit će milijun eura uz 50% do 60% sufinanciranja iz fonda, u nekim će maksimum vrijednosti biti 150-200 tisuća eura. Na neke će se moći javiti samo pravne osobe, a na neke, napose za ruralni razvoj, i fizičke osobe, obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Kombinacija je mnogo. I ukupno je novca na raspolaganju mnogo više nego u pretpristupnim fondovima. Količina novca na raspolaganju nije problem.

Novac se iz fondova ne dobiva bez razrađenog projekta, koji prijavitelj uvijek mora sufinancirati. Tko se i s kakvim projektima može prijaviti ovisi o nacionalnom programiranju, koje za strukturne fondove nije jako različito od onog kakvo je bilo za pretpristupne fondove. U nekim slučajevima programiranje nije dobro obavljeno, pa je za neke namjene, iako su bile deklarativno u natječajima, nemoguće ili vrlo teško ishoditi nepovratna sredstva. EU uvijek mnogo važnosti polaže na inovacije, ekologiju, čistu energiju, zeleno poslovanje, jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzetnika, proizvodnju, normiranje, certificiranje, suradnju. U programima EU uvijek ima novca i za mlade, građane, ljudska prava, cjeloživotno učenje, znanost, kulturu, javno zdravlje, sigurnost, zaštitu itd. Svi ti fondovi i programi alati su za postizanje napretka u sljedećem strateškom sedmogodišnjem razdoblju EU u sljedećim područjima: zapošljavanje, istraživanje i razvoj, klimatske promjene i energija, obrazovanje te siromaštvo i društvena isključenost.

Jedno zapažanje o vrsti projekata koji prolaze na fondovima EU, pa i domaćim, naprimjer Poduzetničkom impulsu – nezrazmjerno slabo su prolazili ICT projekti, a odlično kupnja strojeva. To je prilično zabrinjavajući trend. Nisam još siguran zbog čega je to tako, ali mi se čini kao da se procjenitelji projekata sigurnije osjećaju kad daju zeleno svjetlo za nešto opipljivo.

Za koheziju, jednostavno zato što je to golem novac za goleme infrastrukturne projekte: željeznice, mostove, tunele… Kad je riječ o novcu EU za tu svrhu, poduzetnici trebaju više pratiti natječaje za javnu nabavu kad se ti projekti počnu provoditi. Za poduzetnike će biti novca za proizvodnju, inovacije, ekologiju, energiju, jačanje konkurentnosti, turizam, standarde, ICT… uza suvisle održive projekte. Prvi pozivi za prijavu interesa za strukturne fondove EU za mala i srednja poduzeća dosta su široko postavljeni, tako da projekti mogu biti iz mnogih područja nacionalne klasifikacije djelatnosti. Također se već prikupljaju projektni prijedlozi za projekte u turizmu, za koji će također biti mnogo novca i programa na raspolaganju.

Najbolje uvijek prolaze projekti koji odgovaraju uvjetima poziva na natječaj, vrlo jednostavno. Ispunjavaju li projekt i prijavitelj sve administrativne uvjete? Je li projekt u skladu sa zadanim uvjetima? Hoće li projekt pridonijeti ispunjenju javnih politika i ciljeva? Ima li poduzetnik operativni i financijski kapacitet za provedbu projekta? To je dobar početak za kriterije prolaska na natječaju. Dodatni bodovi dobivaju se za originalnost, dobar poslovni plan, dodanu europsku vrijednost projekta, uključivanje ugroženih skupina, ekologiju, energetiku i drugo, što se razlikuje od natječaja do natječaja.

Treba znati isplanirati, napisati i provesti projekt. Treba planirati realistično, a ne ‘pumpati’ proračun da bi se eventualno dobila neka crkavica. Kod fondova EU ili se dobiju sva tražena sredstva (jer je projekt dobar) ili ništa, nema davanja potpore ‘odoka’. Ideja, cilj i održivost projekta moraju biti potpuno jasni – koji će javni ciljevi biti ispunjeni, koji prijavitelja, hoće li projekt nastaviti živjeti nakon što se iskoriste nepovratna sredstva. Mnogo se griješi u odabiru natječaja na koji se projekt prijavljuje, a još je mnogo odbijenih prijava zbog nepotpune dokumentacije. I, naravno, projekt mora biti u skladu s ciljevima fonda i konkretnog poziva na natječaj.

U bilo kojoj fazi traženja novca iz fondova EU: bilo pri osmišljavanju projekta bilo pri njegovu prilagođavanju natječajnim zahtjevima. Konzultanti obično raspisuju projekt te ga optimiraju za bolje bodovanje, a oni bolji i za lakšu izvedbu. Postoje konzultanti specijalizirani za provedbu projekata nakon što je novac iz fonda odobren.

Prednost je to što konzultanti pridonose uspješnosti projekta dodatnim vještinama, savjetima i informacijama te dodatnom vanjskom perspektivom poduzetnika i njegove ideje ili projekta. S konzultantima je uglavnom lako uspostaviti suradnju, ali je i prekinuti ako poduzetnik nije zadovoljan, pa su korisni za poslove koji su povremeni ili projektni. Možda najvažnije – konzultanti mogu sačuvati novac poduzetnika, pa tako naprimjer iskustvo konzultanta može spriječiti skupe pogreške. Nedostaci rada s konzultantima su sporije inicijalno prenošenje informacija nego nekom unutar kuće te razdoblje učenja o klijentu, o njegovim procedurama, proizvodnom ciklusu, poslovnim procesima, planovima, investicijama… Koliko god konzultanata imali, svejedno netko iz organizacije prijavitelja mora biti kontakt-osoba, a djelatnici priskrbljivati informacije i dokumente. Ponekad tenzije donese različita ‘korporativna kultura’, mogući su otpori unutar tvrtke kad se netko iznutra osjeti ugroženim… Naravno, konzultante treba i platiti.

Da biste se prijavili za fondove EU, morate imati zdravu tvrtku koja nije prijavljivala gubitak, redovito izvršava svoje financijske obveze, ima plaćene sve poreze i doprinose te suvisao plan razvoja ili viziju. Zatim je najvažniji dobar projekt. U projektnoj dokumentaciji valja dati jasne poveznice za njegovo bodovanje. Sve u što niste sto posto sigurni – provjerite! Bilo s nadležnim provedbenim tijelom, u dokumentima bilo s konzultantima. Većina projektnih prijava za fondove Europske unije prije se odbacivala zbog nedostatka tražene dokumentacije, a sada zbog nejasno opisanih projektnih ideja i nerelevantnosti.

Za visoku razinu povlačenja sredstava, a pod tim se misli na isplaćena sredstva, odgovorno je nekoliko faktora. To su učinkovita i organizirana državna uprava potpomognuta svim potrebnim strategijama i operativnim planovima na svim razinama od nacionalne do lokalne. Nadalje, to su količina i kvaliteta informacija o fondovima među zainteresiranim, sposobni primatelji nepovratnih sredstava koji mogu provesti projekte u određenim terminima i u skladu s proračunom. S nadležnim se tijelima teže komunicira nego s Bruxellesom izravno. Administracija osim toga postavlja više, i strožih, zahtjeva za prijavitelje, dokumentaciju, projekte i izvještavanje nego što preporučuje EU. Gube se vrijeme i radni sati poduzetnika nizašto. Hrvatska ima nekoliko velikih problema s pripremom za povlačenje novca iz fondova EU. Ljudi na prvom mjestu. Državna je uprava izrazito potkaptirana. Ne nužno na razini broja zaposlenih ljudi, nego na razini obrazovanosti, sposobnosti, iskustva i zainteresiranosti ljudi koji znaju što rade. U jednom ministarstvu radi zaposlenica u odjelu za međunarodnu suradnju koja ne govori nijedan strani jezik. U drugom osobe zadužene za fondove nakon dvije godine rada na fondovima znaju samo za jedan fond na koji se njihov sektor može javljati. Drugi problem je naše neiskustvo s dugoročnim planiranjem. A u fondovima EU novac se troši namjenski. Što nije isplanirano, ne može se financirati. I konzultante koji znaju stanje ‘na terenu’ slabo se iskorištava, čak i kad besplatno nude pomoć.

Jedinstvene adrese za informacije o fondovima EU nema. Možda će središnje mjesto postati portal www.strukturnifondovi.hr, ali neće biti sveobuhvatno. Nažalost, nedavno je hakiran i vraćen je online u vrlo skromnom izdanju. Osim toga, osim natječaja koje raspisuju hrvatska mjerodavna provedbena tijela, i dalje treba pratiti natječaje Europske komisije koji se raspisuju izravno iz Bruxellesa, npr. Obzor 2020, Creative Europe, a i za njih ne postoji jedno jedino sveobuhvatno mjesto za praćenje. Očito treba pratiti informacije Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova, a mali i srednji poduzetnici i Ministarstva poduzetništva i obrta. Ovisno o području interesa i projektu koji se želi prijaviti, treba pratiti i Ministarstvo poljoprivrede ili Agenciju za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, HAMAG Invest, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo turizma, općenito mjerodavna ministarstva i druga tijela te provedbeno tijelo konkretnog fonda. Dobra je pratiti i forume na poslovnim socijalnim mrežama.