Uzroci i rješenja KONTROLIRAJTE VOLJU

Osjećate krivnju, ali svejedno odgađate posao iako se rokovi opasno približavaju? Problem je rješiv ako izaberete pravu strategiju. A da biste otkrili koja je strategija najbolja za vas, treba otkriti razlog zbog kojeg to činite.

Jeste li se zatekli u situaciji da radije čistite zakrčene ladice nego se bavite projektom čiji se rok predaje sve opasnije približava? Uz to, tu je i klijent na čiji se poziv jednostavno morate javiti iako znate da ćete samo slušati gomile pritužbi i potrošiti vrijeme. Možete li zamisliti koliko biste manje krivnje osjećali i bili manje frustrirani kada biste se nekako prisili da učinite stvari koje ne želite, i to onda kada ih je potrebno obaviti? Da ne spominjemo koliko biste bili sretniji i učinkovitiji, naglašava Heidi Grant Halvorson, dr. psihologije i pomoćnica direktora Motivacijskog znanstvenog centra Sveučilišta Columbia, autorica knjige ‘Focus: Use Different Ways of Seeing the World to Power Influence and Success’.

Dobra je vijest što je sindrom odgađanja posla rješiv i što možete postati bolji ako izaberete pravu strategiju. A da biste shvatili koja je strategija najbolja za vas, treba doznati zbog kojih to razloga prije svega činite.

Dva su načina na koja možemo gledati svaki zadatak. Možete nešto činiti jer ćete tako obaviti posao bolje negoli je bilo početno stanje – dakle, kao ostvarenje i postignuće. Nešto poput, ako projekt završim uspješno, impresionirat ću šefove. Psiholozi to nazivaju promotivnim fokusom, a istraživanja pokazuju da kada ga postignete, motivirani ste idejom o postizanju uspjeha, ostvarenju ciljeva te, naravno, bolje radite jer osjećate uzbuđenje i optimizam. Ali ako se bojite da ćete podbaciti na nekom zadatku, ovo nije fokus za vas. Anksioznost i sumnja potkopavaju promocijsku motivaciju, ostavljajući vas bez dovoljno energije i za kakvu akciju.

Kad imate prevencijski fokus, umjesto da razmišljate kako što prije završiti posao, gledajte na to kao način da ostanete gdje jeste – na poziciji na kojoj izbjegavate promašaje i gubitke. Za prevencijski fokus uspješno završen projekt jest način da se šef ne ljuti ili da manje misli o vama. Desetljeća istraživanja opisana u knjizi ‘Fokus’ pokazuju da je prevencijska motivacija zapravo pojačana briga o tome što bi moglo poći po zlu. Kada je usmjerena na izbjegavanje gubitaka, hitno morate izvan te opasnosti, tj. poduzeti hitne akcije – dovršiti projekt.

U knjizi ‘Protuotrov – sreća za ljude koji ne mogu podnijeti pozitivno razmišljanje’ Oliver Burkeman ističe da većinom kada izgovorimo nešto poput ‘Jednostavno se ne mogu rano ustati iz kreveta’ mislimo da se ne možemo dovesti u stanje u kojem nam je prihvatljivo ili poželjno to učiniti. Burkeman odgovara protupitanjem ‘Tko kaže da morate čekati da se osjetite raspoloženim za zadatak, i to samo da biste ga započeli?’ Razmislite o tome na trenutak. Negdje usput svi smo pokupili ideju – a da nismo svjesno o njoj promislili – da nam je za efikasnost i motiviranost nužna snažna želja za akcijom, da moramo biti ‘nabijani’.

Doista ne znam zašto svi vjerujemo u to jer je riječ o čistoj gluposti. Da, donekle trebate biti posvećeni onome što radite – trebate željeti da projekt bude uspješan te veselije i ranije jutarnje rituale buđenja. Ali ne trebate se osjećati raspoloženim kako biste obavili te zadatke, naglašava Grant Halvorson i osvrće se na zapažanja u Burkemanovoj knjizi. On, naime, kaže da su neki od najplodnijih umjetnika, pisaca ili inovatora postali takvima dijelom i zbog toga što su se oslanjali na dnevne radne rutine koje ih tjeraju da određen broj sati posvete svom pozivu, bez obzira na to koliko imaju inspiracije ili jesu li možda mamurni.

Problem često pokušavamo riješiti samo snagom volje, primjerice, ‘Sljedeći ću put na tome početi raditi na vrijeme’. Ali, naravno, ako doista imamo volje, onda zapravo ne bismo ni pomišljali na odgodu. Studije pokazuju da ljudi redovito precjenjuju sposobnost samo-kontrole i snage volje, a na njih se oslanjaju prečesto kada pokušavaju izbjeći nevolju. Prihvatite to da je snaga vaše volje ograničena, da neće uvijek biti na razini zadatka, posebice kada brzo morate riješiti neugodne probleme koje ste predugo odgađali. Umjesto toga primijenite planiranje ‘ako-onda’ koje će vas uvjeriti da je problem pred vama mačji kašalj u odnosu na moguće posljedice.

Nije teško sastaviti planer ‘ako-onda’, ali on podrazumijeva više od popisa nužnih koraka za dovršavanje projekta, jer istodobno odlučujete gdje i kada ćete učiniti te korake. Kada unaprijed odlučite što namjeravate, kada i gdje ćete to provesti, pruži li vam se prilika, onda nema dodatnih razmatranja ili dilema. Misli poput onih ‘Moram li to doista sad reći?’, ‘Može li to ipak pričekati?’… događaju se onima koji uporno vjeruju da će ih snaga volje spasiti pred teškim odlukama.

Planiranje ‘ako-onda’ osigurava da se prave odluke donesu prije kritičnog trenutka. Štoviše, takav način planiranja, dokazano je u više od 200 provedenih istraživanja, povećava stopu ostvarenja ciljeva i produktivnosti za prosječno 200-300 posto.