Home / Tvrtke i tržišta / Talal Al-Logani: Jedino moje trgovine u Kuvajtu imaju blagajne za automatsku naplatu

Talal Al-Logani: Jedino moje trgovine u Kuvajtu imaju blagajne za automatsku naplatu

Bivši investicijski bankar Talal Al-Logani osnivač je prvoga trgovачkog lanca u Kuvajtu. Iskustva s automatizacijom poslovanja gotovinom i savjete o tome podijelio je na petome Retail IT summitu koji se prošlog tjedna održao u Zagrebu.

Na Bliskom istoku gotovo nema plaćanja karticama u maloprodaji. U Kuvajtu se čak 85 posto svih transakcija u maloprodaji obavlja gotovinom.

Najvažnija je razlika integriranost procesa – od nabave do prodaje. U Europi kupac vrlo brzo može naći sve što ga zanima i kupnja je dobro uhodana i automatizirana. POS terminali u Europi posvuda su jednaki, standardizirani su, a u našoj su regiji još rijetki. Plaćanja karticama na Bliskom istoku u maloprodaji također gotovo nema jer govorimo o zemljama i potrošačima koji su veoma ovisni o gotovini. U Kuvajtu se čak 85 posto svih transakcija u maloprodaji obavlja gotovinom, a u nekim europskim zemljama, poput Švedske, čak 97 posto plaćanja obavlja se karticama. U našim se trgovinama mogu upotrebljavati i jedina smo tvrtka u Kuvajtu koja ima blagajne za automatsku naplatu.

Ideja o pokretanju maloprodajnog lanca nastala je prije dvije godine. Željeli smo osnovati lanac sličan onima u zapadnoj Europi i počeli smo pokusno raditi na jednoj lokaciji. Danas u Kuvajtu imamo već sedam trgovina. U našoj zemlji sve su trgovine uglavnom staromodne i u vlasništvu obitelji ili pojedinaca koji nasljeđuju biznis. U njima nema nikakve organizacije, sve se radi ručno, uglavnom nema kategoriziranja robe po policima. Mi smo također prvi postavili svoja prodajna mjesta na benzinjske crpke, na kojima se do sada isključivo prodavalo gorivo. Zasad smo vrlo uspješni; stalno radimo na poboljšanju kvalitete usluge pa smo stvorili malu ali snažnu bazu zadovoljnih kupaca. Sav dosadašnji rad praćen je golemim infrastrukturnim ulaganjima i pokazatelji s tržišta govore da potražnja raste. Ljudi su zadovoljni uniformiranim trgovinama, a još više interesa pokazuju dobavljači.

Dok sam radio u bankama, uvijek sam tijekom stanke želio otići u trgovinu i uzeti ručak. Međutim, lokalne su me trgovine odbijale. Higijene nema, proizvodi su nabacani jedni na druge, povrće je pokriveno prljavim papirima, a meso najlonskim folijama. Klimatizacije također nema. Tada sam se zapitao: ‘Zašto mi u Kuvajtu nemamo uredne maloprodaje poput onih u Europi i Americi?’ Ideja se rodila i gotovo sam se odmah upustio u projekt. Iskustvo iz financijskog sektora pomoglo mi je u slaganju organizacijske strukture, standarda koje treba poštovati i povezivanja s poznatim trgovачkim imenima. Osim toga, u Kuvajtu već nekoliko godina traje kampanja kojom se pokušava potaknuti privatno poduzetništvo ne bi li smanjila ovisnost o javnom sektoru, zato se nadam da sam osnivanjem Baqale nadahnuo još potencijalnih poduzetnika.