Švicarski presedan – opasnost za pravnu stečevinu EU

Hrvatski političari trebaju učiti iz načina na koji je Europska unija reagirala na zatvaranje tržišta rada hrvatskim građanima. Nema tu improvisacije, igranja na ‘dobru vibru’… Samo ugovori i pravila.

Ništa nije banalno. Tako je nastao tipičan problem na relaciji EU – nečlanice s posebnim sporazumima. Naime, iako Švicarska nije članica EU voljom Švicarske koja su to odbijali referendumima, ona je ugovorno gotovo potpuno integrirana u pravnu stečevinu EU. Dio te stečevine i bilateralni su sporazumi o slobodnom pristupu tržištu rada. U jednom je trenutku izbio sukob između preuzetih međunarodnih obveza i percipiranoga nacionalnog interesa. I dogodio se za vladu nezgodan referendumski rezultat.

Razumijem zašto su Švicarci na referendumu rekli ‘da’ za ograničenje pristupa njihovu tržištu rada državljanima novih članica EU. U biti vrlo konzervativna i tradicionalna zemlja u kojoj su internacionalna središta poput Ženeve ili Lugana iznimka, a ne pravilo, u kojoj čak i multinacionalke, na zaprepaštenje svojih internacionalnih menadžera raspoloživih 24 sata na dan, zatvaraju vrata u petak poslijepodne, zbrojila je da su 23 posto njezina stanovništva stranci. Na temelju ugovora o slobodnom pristupu tržištu rada koje Švicarska ima s državama EU broj stranaca povećava se za sto tisuća na godinu. Za državu od osam milijuna stanovnika – mnogo. Bilo je to zvono za uzbuđu. Švicarska narodna stranka pokrenula je referendum. Švicarci su izišli na biračišta i, izjasnivši se, obvezali svoju vladu da redefinira već potpisane sporazume o slobodnom pristupu tržištu s novim članicama – baltičkim državama, Poljskom, Slovačkom, Češkom, Mađarskom, Rumunjskom i Bugarskom – te da ne potpisuje takav sporazum s novom članicom, Hrvatskom.

Lekcija hrvatskoj vlasti. Neplanirano i bez svoje zasluge u središtu te političko-pravne bitke našla se Hrvatska. Pa sad malo u čudu gledamo kako njemačka kancelarka čvrsto brani dogovoreno pravo Ivice i Marice da za nekoliko godina slobodno potraže posao u Švicarskoj, a Francuski ministar pljuska Švicarce zbog referendumskih odluka, diskriminacijske prema Hrvatima. A i Njemačka i Francuska uvele su prijelazna ograničenja za pristup hrvatskih državljanima njihovu tržištu rada! Ali prema dogovorenim pravilima. A ne političkom intervencijom u dogovorena pravila, bila ona i referendummska. U tome je ta bitna razlika koju hrvatski politički i državni akteri moraju svladati ako uopće žele pokušati zaštiti nacionalne interese u EU. Treba naučiti igrati prema pravilima, dakle najprije naučiti pravila. A to je, koliko čujem, našim akterima i dalje najteže. Tko će se zamarati pripremama i pravilima kad su oni sami sebi važni već i samo zato što sjednu iz Audija u biznis-klasu i natrag. Uz to imaju urođeni prezent na europskim štuberima koji na sastanke dolaze s kilogramima papira koje su prije toga pročitali, pripremili se za razgovor. Naši pak još najviše igraju na improvizaciju i osobnu kemiiju. Ono, ‘kak sam smantal babu’ ili ‘kak se osetila dobra vibra’. Iz njihove vizure to inzistiranje A. Merkel na našim pravima u Švicarskoj bilo bi čisto licemjerje kad nam je i sama ograničila pristup. I bilo bi to toliko sitno da uopće nije dostojno angažmana jedne naše osobnosti iz Audija i biznis-klase. Zato se ne bojim kad naše interese zastupa A. Merkel. Bojim se kad naše osobnosti iz Audija to odlučno učiniti same.