Životopisi s dodanom vrijednošću

Industrijska strategija samo je parcijalno usklađena s obrazovnom i ne rješava paradoks: raste nezaposlenost, ali i nezadovoljstvo poslodavaca kvalitetom kandidata.

Koncentrirajući se isključivo na nacrte dviju predstavljenih strategija, opravdano pretpostavljamo da bi njihovo povezivanje trebalo dati odgovor i na važno pitanje postoji li neuskladenost tržišta rada i visokog obrazovanja. No umjesto strategije dobili smo, kako tvrdi kolega Ratko Mutavdžić, ‘puno stranica za analizu stanja’. Nažalost, velik dio dokumenta ne donosi ni analizu, već isključivo opis stanja. Često se inicijalna ideja analiziranja podataka i izvođenje poslovno vrijednih zaključaka u kompanijama svode samo na konsolidaciju i deskripciju podataka. Umjesto provođenja potpunog slijeda postavljanja pitanja ‘…What? So what? Then what?…’, zaustavljaju se na već prvom pitanju i tu analiza staje. Taj dokument sadrži hvale vrijedan pokušaj odgovaranja na prva dva pitanja, ali i nedovoljno precizne odgovore te što je još važnije nedovoljno odgovora na pitanje ‘Then what?’, a poglavito ne na pitanje ‘Why not?’. Tri najvažnija dijela dokumenta jesu poglavlja ‘Strateški ciljevi hrvatske industrije 2014. – 2020.’, ‘Prioritetna područja i mjere realizacije strateških ciljeva’ te ‘Provedba strategije’ i tu predlažem najveću doradu u smislu preciznosti i akcijskih planova/koraka. Primjerice, kad je riječ o pitanju zaposlenosti, Industrijska strategija pokazuje zabrinjavajuće trendove odnosa između radno sposobnog i radno aktivnog stanovništva. Dok se radno sposobno stanovništvo povećava (iako bi bilo zanimljivo proučiti i demografsku projekciju Državnog zavoda za statistiku), radno aktivno stanovništvo smanjuje se, pri čemu raste broj radno sposobnih koji se ne evidentiraju ni kao zaposleni ni kao nezaposleni.

Također, najviše osoba (više od 80 posto u 2012.) zaposleno je u pravnim osobama i upravo taj broj zaposlenih ima negativan trend te se smanjuje od 2009. To je odgovor na pitanje ‘What?’, no koji je odgovor na pitanje ‘So what?’, koji bi nas itekako trebao zanimati? Primjerice, od 2008. do 2012. broj radnih mjesta smanjio se za 159.884. Dakle, stanovništvo stari, a mladi ljudi odlaze u druge države u potragu za boljim poslom. U vezi s pitanjem nezaposlenosti Industrijska strategija ističe da se broj nezaposlenih od 2008. do kraja rujna 2013. povećao za 195.444. Statistički podaci pokazuju i povećanje broja novoosnovanih pravnih osoba, ali to nije povećalo stopu zapošljavanja, nego – nezaposlenost. Novoosnovane pravne osobe svojim su obujmom postale isključivo statistička činjenica bez dubljega gospodarskog sadržaja. Dakle, što mislimo poduzeti: ‘Then what?’ Te i druge negativne trendove identificira i Industrijska strategija, a ljudski kapital promatra u kontekstu ključnog čimbenika industrijske politike i tržišta rada. Tako se navodi: ‘(…) Politika kojoj je cilj povećati iskorištenost ljudskog potencijala trebala bi djelovati s aspekta: (…) povećanja stope aktivnosti stanovništva… povećanja stope zaposlenosti… osiguravanja usklađenosti ponude i potražnje… povećanja mobilnosti radne snage…’. Odgovor na to i mnoga druga pitanja treba pronaći u znanosti i obrazovanju. I u Industrijskoj strategiji navodi se da je ‘nužna integracija i koordinacija s politikama obrazovanja, zapošljavanja, poreza i plaća, prometa i profesionalne orijentacije.’

Vidljiva je parcijalna usklađenost industrijske i obrazovne strategije u pogledu planskog pristupa organizaciji upisnih kvota koje su odgovarajuće potrebama gospodarstva i cjeloživotnom učenju. Tako bi sustav obrazovanja odraslih, prema Industrijskoj strategiji, trebao biti najbrži u prilagođavanju gospodarskim potrebama, ali se ističe kako taj sustav nema ni dovoljnu financijsku potporu ni zadovoljene standarde kvalitete. Stopa zapošljavanja u 2012. najveća je u biotehničkim, a najmanja u društvenim znanostima.

Možda zbog toga što za jedno slobodno radno mjesto katkad konkurencija nekoliko tisuća kandidata, a možda samo zato što suvremeni rad u suvremenim tvrtkama podrazumijeva da budete posebni, drukčiji, konkurentni i spremni izginuti za nju – molbe za posao postaju priče koje se čitaju. Katkad i godinama poslije natječaja. Ne samo zbog sadržaja napisanoga, zapravo po najmanje zbog toga. Stvar je u tome da zapečaćena plava kuverta ostavi neizbrisiv trag, trag koji se neće utopiti u masi ostale plave ‘kuvertaste’ boje. Poput izvlačenja papirica iz bubnja. Izvući čete šarenih, mirisnih, drukčijih. E, u toj maštvitosti, originalnosti i izdvajanju iz mase po običaju prednjače Amerikanci.

Recimo, jedan je aplikant za rasipano mjesto u tvrtki koja se bavi smještajem u luksuzne apartmane umjesto molbe posao – jastuk! Za njega je zakvačio uvećanu molbu za posao, no u tvrtku je stigla potpuno zgužvana i promoćena pa su je u odjelu za ljudske potencijale najprije morali izglačati kako bi uopće vidjeli tko je poslao molbu/jastuk. Zgodna ideja koja, na žalost aplikanta, nije pogodila metu jer su nakon telefonskog razgovora i razgovora oči u oči s njim (da, riječ je o muškarcu) procijenili da osim kreativnosti u privlačenju pozornosti nema nijednu osobinu važnu za posao. Tog su dana odbili g. Jastuka i još jednog kandidata koji je u molbi naveo i po veznicu na – neobjavljene erotische priče. Valjda je mislio da se luksuzni apartmani iznajmljuju za neke konkretnije ‘poslove’. Primjer treći: marketinška agencija zapošljava osobe za kontakt s blogerima i piscima za potrebe medijske kampanje. Ubrzo je u agenciju stigla zamolba, veliko ‘thank you’ i – pizza za sve! Muškarac je, naravno, primljen, no samo nekoliko mjeseci poslije pokazao se neradnim promašajem. Primjer četvrti: kandidatkinja je u tvrtku poslala čokoladice u koje je bio umotan i životopis s kvalifikacijama na mjestu na kojemu obično stoji popis sastojaka čokoladice. Ona je na duge staze bila dobar izbor. Kako se recesija produbljivala, takvi su se potencijali uobičajili. Koliko, pokazuje i statistika: tijekom 2013. na svaki su se natječaj za radno mjesto u prosjeku javila 383 očajna (i kreativna!) natjecatelja. U takvoj masi nekako se moraš istaknuti!

‘Lovci na glave’ u Americi već su oguglali na takve senzacije, to više što su takvi kandidati u pravilu pokazali manje drugih, znatno potrebnijsih vještina. Kako stvari stoje s maštom i kreativnošću u Hrvatskoj? Jasmina Sočković iz agencije Pilgrim za osobno i poslovno savjetovanje, svojedobno i regrutaciju kadrova, ističe odličan primjer: Nestle je tražio specijalista za regrutiranje kandidata pa je Marija Vukić poslala kutiju njegovih najprodavanijih žitarica kao svoj CV.