Specijalizirani programi poput MS Projecta ili domaće Gale povećavaju učinkovitost gradnje i smanjuju mogućnost malverzacija – od narudžbe do proizvodnje. Možda ih upravo zato sedamdeset posto tvrtki ne upotrebljava.
Programska rješenja za graditeljsku struku kao što su hrvatski softver Gala, Microsoftov MS Project ili Oracleova Primavera, olakšavaju poslovanje, vođenje projekata i praćenje troškova jer izračunavaju točnu vrijednost materijala, strojeva itd. Sve precizno kalkuliraju i, na žalost nekih, sužavaju prostor za malverzaciju jer je poslovanje transparentno.
Najpopularniji je MS Project. Slijedi ga Gala, najkorištenije rješenje kad je riječ o cjelokupnom upravljanju gradnjom. Njezine su prednosti sveobuhvatnost i pokrivenost svih procesa. Blaženka Sertić, direktorica tvrtke Gala, napominje da to nije knjigovodstveni program i da se njime bilježe svi događaji. Razvijaju ga već devet godina i njime se koristi više od 170 tvrtki u Hrvatskoj. Čak smo neke upitali koriste li se ijednim IT alatom, ali nisu se odazvale, osim Nexe grupe, koja se ne koristi nijedan od navedenih alata.
Tu su i Primavera, zatim Maris, Adriakod, Carpio… Adriakod je od 1998., kad nastala verzija za Windowse, prodan u sedamstotinjak primjeraka, od kojih šezdeset lani. Direktor Zvonimir Dodlek kaže da se ne smanjuje toliko broj korisnika koliko se umjesto skupljih traže jeftiniji paketi. Cijena je najskuplje paketa oko 1200 eura, a za manje zahtjevne postoje i paketi od tristo eura. Prednosti su jednostavnija analiza poslovanja, jednostavnija papirologija te pregledna dokumentacija. Ipak, ima i nedostataka. – Katkad se traži unos podataka koji korisnika ne zanimaju. Postoji i strah da je jednostavnije nešto napisati u Excelu i da se ništa neće moći provesti ‘ispod stola’. Kod nas se bolji poslovi i dalje dobivaju zahtijevajući poznanstvu, što stvara mit da su tržišna načela i precizna kalkulacija suvišni. Naš softver pokušava smanjiti nedostatke. Ponaša se kao alat, a ne kao voditelj poslovanja – ističe Dodlek.
I neurđeno tržište daje svoj danak. U Hrvatskoj, navodi Dodlek, nema jedinstvene standardizacije materijala pa trgovci npr. cement šifriraju kako hoće, prodaju po kilogramu, toni, vrećama. Zato se graditelji snalaze, a sve to sužava prostor za primjenu softvera.
