Očito je da Mađari više ne prodaju Inu i da se vraćaju pregovorima

Mađari nisu ostvarili osnovne razvojne elemente iz ugovora i tu je važna odgovornost Uprave Ine. Mol mora realizirati što je potpisao i što je bilo dogovoreno kao dio prodajne cijene.

I što sada? Ako Petrokemija ne bude našim vlastitim potezima pripremljena za preživljavanje, nitko je neće htjeti kupiti. Treba je dovesti do samoodrživosti i onda tražiti partnera, a mi smo htjeli obrnuto.

Zašto te volje nije bilo prije? Živjelo se u iluziji za koju je najodgovornija uprava, a u ovom slučaju i sindikati. Tamo uz modernu tehnologiju i organizaciju nema posla za trećinu ili više ljudi. Vrijeme je da se svi probude i da se stvari održavaju tvrtka. Posebno je važno realno odrediti cijenu plina koji će se kupovati prema sličnim uvjetima kao što u drugim nacionalnim ekonomijama kupuju tamošnje petrochemijske industrije. Morat će se napraviti međunarodni benchmarking i revidirati ugovori. Moramo vidjeti koliko novca treba za dokapitalizaciju, a stajališta smo da u dokapitalizaciju treba ići sa svim postojećim partnerima. No bez unutrašnjeg restrukturiranja nema razgovora ni o kuni novoga kapitala. Tek sinergijom učinaka – dokapitalizacija, restruktuiranje, plin – imamo šansu u Petrokemiji. Izostanak bilo kojeg elementa vodi u stečaj.

Osim Petrokemije, Ine i Sunčanog Hvara na listi tvrtki u kojima država ima manjinski udio još su i Duro Đaković, Podravka i Končar. Hoće li se i te tvrtke prodavati? Prvo, Sunčani Hvar mora se tržišno raspetljati. Lani je prošlo nezamijenjeno da nije plaćao porez. To više ne smijemo dozvoliti nikome. Isto je s isplatom plaća. Gdje nema plaća, radnici moraju pokrenuti postupak stečaja. Sada imamo one koji to ne bi, ali bi došli tražiti plaću od države kao vlasnika. Odlučno ne takvom ponašanju! Što se tiče D. D.-a, Podravke ili Končara, to je lista tvrtki koje kotiraju na burzi i sada reći da će država prodavati pakete bilo bi neodgovorno i izazvalo bi određene poremećaje. Iako, to ne znači ni da država neće prodavati neke pakete.

A Inine? Kako komentirate posljednje Molove istupe, posebno prvi intervju Molova čel? Pokušavamo promijeniti paradigmu. Prvi put ukazujemo na područja u kojima u ovom trenutku imamo potencijale i koja s tim potencijalima imaju najviše šanse s obzirom na generalne elemente konkurentnosti na europskoj razini. Država kaže koji su to sektori i stvara okruženje koje će ti sektori iskoristiti ili ne. Nema davanja. Na državi je da prepozna potrebu ulaganja u znanje, istraživanje i razvoj, da stvori okvir u kojem inovacije pronalaze put prema komercijalizaciji. Zadaća je države da stvori okruženje u kojem će se ti sektori dobro osjećati.

Ne bi li se to trebalo odnositi na sve? To što su identificirani ključni sektori za rast i razvoj ne znači da su ostali marginalizirani. U strategiji je četrdesetak ključnih mjera, od kojih se dio odnosi i na cjelokupnu industriju. Dio mjera horizontalne je naravi i svi će od njih imati koristi. Dio je mjera vertikalni i isključivo namijenjen za strateške djelatnosti.

Koje su te vertikalne mjere? Među njima su posebne porezne olakšice za ulaganja u transfer tehnologije i znanja, oslobađanje plaćanja poreza na dobit bez obzira na iznos investicije, financijski poticaji pri zapošljavanju visokoobrazovane radne snage, besplatno korištenje materijalnim resursima države koji nisu angažirani, subvencioniranje ulaganja u istraživanje i razvoj do 25 posto ukupnih troškova… Strateške djelatnosti definitivno će dobiti vjetar u leđa, jer država ih mora pogurati da bi bile još bolje i efikasnije. Ključna je stvar, kada se govori o investicijama, stvoriti sigurne uvjete za ulagače. Zato smo to područje nazvali ‘dugoročni ugovor s investitorom’. Ako se danas hoćemo na investicijskom tržištu pozicionirati kao zemlja koja će iskoristiti svoje komparativne prednosti, moramo ljudima jamčiti sigurnost. Jasno smo rekli: to su naša četiri ključna područja od kojih očekujemo izvoz, a novim investicijama više godina nećemo mijenjati poreze, doprinose i druge ključne elemente. I to državu neće ništa stajati.

Kako politika diše prema toj ideji dugoročnog ugovora s investitorom? Za sada nitko nije rekao ništa protiv. Te mjere nemaju utjecaj na proračun. I inače pola mjera koje smo predložili u startu ne stoje ništa, već samo zahtijevaju bolju organizaciju i efikasnost rada te podrazumijevaju tek promjenu načina razmišljanja.