Reforma državne i javne uprave ne ide bez političke volje. A u proceduri prekomjernog deficita vidi se da ova vlada nema nikakve političke volje za stvarnim reformama.
Slučaj pomoćnika ministra financija Šegona privukao je više pozornosti nego način zadovoljavanja procedure prekomjernog deficita. Navodno je i ministar ponudio ostavku. Kad je lani deficit umjesto 11 dosegnuo rekordnih 17 milijardi kuna, ostavku nitko nije spominjao.
Ko je mjeriti količinom medijskog interesa, učestalosti izjašnjavanja političara, uključujući i izravnu intervenciju predsjednika Vlade, slučaj pomoćnika ministra financija Branka Šegona privukao je više pozornosti nego način zadovoljavanja procedure prekomjernog deficita. Navodno je i ministar ponudio ostavku. Znakovito, jer kad je lani deficit umjesto jedanaest dosegnuo rekordnih sedamnaest milijardi kuna, ostavku nitko nije spominjao. Ima od toga važnijih stvari. Istina, a to su one koje su pravi izvor problema i koje u aktualnoj raspravi ponovno nitko i ne spominje.
Razina pomoćnika ministra visoka je rukovodeća razina državnih službenika – onih koji bi trebali najviše i najkvalitetnije pridonijeti upravljanju državnim poslovima. U Hrvatskoj se ta mjesta popunjavaju političkim imenovanjem, pa su tako i implikacije zbivanja oko gospodina Šegona na prvi pogled političke.
Međutim, problem je mnogo dublji i širi. Djelotvorno funkcioniranje države zahtijeva da poslove rukovodećih državnih službenika obavljaju ljudi koji za to imaju stručne kompetencije. U slučaju pomoćnika ministra financija to zahtijeva ljude čiji životopis, znanje i iskustvo jamče da mogu kvalitetno obavljati ili nadzirati poslove vezane uz, naprimjer, izdavanje državnih obveznica na svjetskom tržištu, financijsko upravljanje sredstvima europskih fondova, planiranje fiskalne politike i proračuna, izvršavanje proračuna, pregovore s Europskom komisijom o proceduri prekomjernog deficita i o sudjelovanju u Europskom semestru, izradu nacionalnog programa reformi, pregovore i razgovore s retniškim agencijama, MMF-om, Svjetskom bankom. Za sve to, ili bar ponešto, pomoćnici ministra financija trebali bi biti kompetentni.
Međutim, političko imenovanje nema nijedno obilježje koje bi jamčilo podudarnost između kompetencija imenovanih i poslova koje trebaju obavljati. Štoviše, može se navesti mnogo primjera koji pokazuju da politička podobnost, koja po definiciji prevladava nad znanjem, stručnošću i objektivnim zahtjevima posla, pogubno utječe na funkcioniranje države.