Svaki dan u prosjeku upotrebljavamo sedam zaslona. Televizor ujutro, e-čitač vozimo li se javnim prijevozom ili u stanci za jelo, računalo na poslu, tablet usput, laptop kod kuće te, naravno, bar dva pametna telefona. Tko se prepoznaje među nekim nabrojenim stavkama, može se smatrati ‘second screeenerom’, što je pomodni naziv za ljude koji se služe istodobno s barem dva ekrana.
Takvi su im i klijenti, a očito su taj novi trend prepoznali i specijalisti za brendove. Osmišljavaju robne marke koje će biti općeprisutne, rasti na svim ekranima koje upotrebljavamo. Primjerice, onima koji gledaju kakvu emisiju na TV-u takva strategija omogućava da njezino snimanje prate na laptopu, uključuje se izravno u nju s pomoću društvene mreže ili aplikacija te, recimo, prateći definiciju na svome elektroničkom čitaču, doznaju što znači neki njima nepoznat pojam koji je izgovorio nadobni sudionik emisije.
Konfuzno ili ne, pravilo o najmanje sedam ekrana obećava uzbudljiv razvoj brendova na svim platformama.
