Home / Biznis i politika / E-DOZVOLA

E-DOZVOLA

Neki već izdaju elektroničke dozvole, a još nema ni naputka. Resorna ministrica u javnim je istupima ustvrdila da će se elektroničke dozvole do ožujka izdavati u svim županijama. Međutim, Zakon o gradnji kao da tom roku ne vjeruje. Ostavljen je rok Ministarstvu da naputak o izdavanju e-dozvole objavi do 1. siječnja 2015.

Zakon o gradnji koji je na snagu stupio prvog siječnja 2014. na velika su zvona dali resorno ministarstvo i Vlade kao onaj koji će itekako pridonijeti tomu da i na tom području uistinu postanemo dio Europe, u koju se i inače tako rado zaklinjemo (i na koju se tako rado pozivamo – i kad treba i kad ne treba). Hrvatska je stvarnost za razliku od europske opterećena bespravnom gradnjom, koja je uvek prouzročena nemarom i neradom jedinica lokalne i područne samouprave te države u cijelini. Nemar i nerad prvih zapravo su se svodili na nedonošenje i/ili neosvježivanje planskih dokumenata, a države pak na pasivno promatrajanje onoga što (ni) su radile jedinice lokalne samouprave te nevjerojatno neučinkovit i nezakonit rad inspekcijskih službi. Tako su se, primjerice, prema javnosti potpuno nepoznatim mjjerama birale građevine koje će srušiti, a svima drugima sprecavalo se da i zainteresirani susjedi financiraju rušenje te to poslije naplate od ulagača.

U čl. 6. Zakona o gradnji propisano je kako elektroničku izradu dokumenata koji se donose na temelju njega ministar propisuje naputkom koji mora donijeti u dvanaest mjeseci od stupanja na snagu tog zakona, dakle do 1. siječnja 2015. Upravo ta odredba, u javnosti poznata kao e-dozvola, izazvala je najviše zanimanja i pohvala. Prednosti e-dozvole, treba priznati, nevjerojatne su i velike. Ponajprije treba naglasiti transparentnost postupanja jer će svaka stranka moći internetom, bez obzira na radno vrijeme (dakle i na blagdane te općenito neradne dane, ali i tijekom dnevne stanke) vidjeti što se (ne) radi u spisu i u skladu s tim prilagoditi aktivnosti. Naravno, transparentnost je rezervirana za stranke (ne za bilo koga tko bi želio znati što se događa u nekom spisu) i resorno ministarstvo, ovlašteno i obvezatno nadgledati sve. Pri tome može biti zanimljivo kako će naputak urediti pravni položaj supružnika stranke, koji je ‘ex lege’ svlasnik bračne stečevine, posebno ako je riječ o kontroverznoj definiciji izvanbračne zajednice u našem pravu.

Resorna ministrica u javnim je istupima jasno ustvrdila da će se do ožujka e-dozvole izdavati u svim županijama i da će se moći izdati istog dana ako zahtjev bude potpun. Ako to doista bude tako, jasno je da će izgubiti argumente oni koji tvrde kako ulagači zaobilaze našu državu zbog sporosti administracije u izdavanju dozvola. Međutim, iskustvo nas uči da treba sumnjati u ono što se čini dobrim, a e-dozvola čini se predobrom. Zašto je, primjerice, u Zakonu određen rok od čak dvanaest mjeseci za donošenje naputka (bez kojega nema e-dozvole, a još nije donesen) ako znamo da je upravo resorno ministarstvo taj rok unijelo u tekst koji je na snazi, kao da su u njemu sumnjali da bi to moglo biti brže?

Zašto na internetu čitamo obavijesti o već izdanim e-dozvolama u Varaždinu (bez naputka) i onima koje izdaje resorno ministarstvo ako je očito da to mora izazvati nesporazume i (nepotrebnih) pitanja?

Napokon, uz dužno poštovanje, zar je moguće bez velikih upitnika vjerovati onima koji su najprije pasivnošću, poslije i čudnim tumačenjima je li i komu je zabranjeno oglašavati nekretnine bez energetskog certifikata i tko će biti kažnjen u slučaju kršenja zabrane, pomogli najprije uklanjanju iz ponude u oglascima mnogih nekretnina koje se prodaju, a zatim stvorili prvid kako agencije ne mogu biti kažnjene ako oglašavaju takve nekretnine? Čini se da se potpuno zaboravilo da postoji ne samo onaj tko čini prekršaj nego i oni koji mu pomažu u tome i/ili ga potiču na nj, zbog čega su također odgovorni (čl. 24. Prekršajnog zakona), te da je u tumačenju propisa ključan tzv. ratio legis ili duh zakona – nije valjda da je prihvatljivo oglašavanje nekretnine bez energetskog certifikata ako to čini agencija, koja mora znati sve propise, a nije prihvatljivo ako to čini vlasnik, koji može biti i nepismen? To se naknadno objašnjavalo time da na svojim mrežnim stranicama, koje nisu mediji (prema objašnjenju Ministarstva kulture), agencije mogu oglašiti nekretnine bez certifikata i ne biti kažnjene. Za građane i dalje ostaje isto: oglašavanje prodaje bez certifikata – kazna. Da se ne bi pojavile i druge nejasnoće u vezi s e-dozvolom, bilo bi dobro donijeti jasan i precizan naputak.