Složen je odnos između povijesnih događaja i filma, stoga nerijetko završi zanimljivim pokušajima prevrednovanja narativa i obuhvaćanja školski ispričane povijesti u novom okviru. Poneke je pridivne pokušaje refleksije lako raskrinkati samo kao brak iz financijskog interesa.
Među njima je i ‘Kradljivica knjiga’, film snimljen prema popularnom istoimenom romanu Markusa Zusaka. Prati nekoliko godina u životu Liesel, njemačke djevojčice koja kao siroče dolazi u novu obitelj i – dok u pozadini raste nesnošljivost i bijesni Drugi svjetski rat – otkriva interes za knjige te stvara imaginarni svijet kojim mijenja sve oko sebe.
Scenariji banalan, pretjerano stiliziran i režiran bez jasne ideje, s predugim nizom potpuno istih krupnih planova za koje gledatelj brzo gubi interes te okupan osrednjim CGI-jem, film banalizira povijesni kontekst – onaj gladi, straha, neizvjesnosti i smrti – lišavajući ga značenja i težine. Kao zamjenu nudi samoizraznu, sterilnu jednodimenzionalnu fantaziju koja s prevrednovanjem povijesnog razdoblja ima zajedničko koliko i grozan ‘njemački’ naglasak likova koji govore tim jezikom.
