Javna nabava u EU

Od ove godine države članice EU u odabiru ponuđača na natječajima javne nabave moći će uzeti u obzir opću kvalitetu ponude, ne samo njezinu cijenu, primjerice zaštitu okoliša, iskustvo izvođača, inovacije i drugo. U roku od 24 mjeseca i Hrvatska nova pravila mora ugraditi u svoje zakonodavstvo.

Europski parlament na prvom je plenarnom zasjedanju u novoj godini prihvatio, među ostalim, nova pravila o javnoj nabavi i dodjeljivanju koncesija, dvama od samo nekoliko konkretnih sredstava preostalih država za izravno interveniranje u ekonomiju u provedbi politike. Uloga i opseg države na jedinstvenome europskom tržištu pomno su sročeni i prilično ograničeni pravilima Europske unije. Svako iskakanje iz tih okvira obično znači korektivno djelovanje Komisije, čiji je blagoslov za djelovanje države često potreban. Pozorno proučivši učinke pravila, nakon mnogosu vremena u Europskoj komisiji shvatili su da niža cijena ne jamči automatski kvalitetu, što je možda ‘revolucionarno otkriće’, pa su revidirali mjerila za dodjelu ugovora na javnim natječajima i osim cijene uključili ukupnu kvalitetu ponude. Pojam javne nabave, u najjednostavnijim crtama, odnosi se na državno kupovanje robe, usluga i radova na javnim natječajima, načelno obvezatnim, premda ima iznimaka u nekim situacijama u kojima država smije izravno i izvan javnog natječaja dodijeliti ugovor (ima pragova koji određuju potrebu javnog natječaja). Za natječaje u nabavi, uslugama ili dizajnu taj je prag 134 tisuće eura, za izvođenje radova 5,186.000 eura, a za društvene i druge posebne usluge (zdravstvo, obrazovanje, kultura, religija) 750 tisuća eura. Budući da na javnu nabavu otpada 18 posto BDP-a Unije i ne-rijetko uključuje velike projekte, potrebu za jasnim definiranjem pravila ne treba dodatno obrazlagati.

Kako stoji u priopćenju odluke Parlamenta, nova pravila smjeraju osigurati bolju kvalitetu i vrijednost za novac poreznih obveznika, olakšati postupak za male i srednje tvrtke te postrožiti odredbe za podizvođače. Nova legislativa pojačana je i novim pravilima za državne koncesije kako bi se povećala transparentnost u njihovoj dodjeli i olakšao pristup malim i srednjim poduzećima poštenijom tržišnom utakmicom. Cijeli zakonodavni paket uključuje tri smjernice i jednu uredbu, od kojih se dvije odnose na javnu nabavu, treća na koncesije, a uredba, o kojoj se još pregovara, na ponuđače izvan EU.

Vjerojatno najvažnija novost u načinu na koji će se ubuduće moći dodjeljivati državni ugovori odnosi se na proširenje i produbljivanje kriterija. Ključni kriterij više neće biti samo najniža ponuđena cijena nego će se države članice u odabiru pobjednika smjeti voditi i mnogim drugim, širim kriterijima, nazvanima ‘ekonomski najpovoljnijom ponudom’. To znači da će vlast moći uzeti u obzir opću kvalitetu ponude, ne samo njezinu cijenu, pri čemu će ulogu imati zaštita okoliša, razni društveni učinci, iskustvo izvođača, posljeprodajna usluga, tehnička pomoć i inovacije.

Nova pravila koja reguliraju ‘neprimjereno niske’ ponude, što je jedan od najvećih problema pri dodijeli ugovora javne nabave, prekinut će dominaciju kriterija najniže cijene. Mnogi su ponuđači često nudili nerealno niske izračune troškova, obično na štetu propisa o radu i kolektivnih ugovora, ali takve ponude sad će se moći isključiti iz postupka javne nabave.

Pravila su postrožena i za podizvođače, što je područje koje je nudilo širok prostor za rastezanje pravila i rezanje troškova. Drugi razlozi za isključenje odnose se na mogući sukob interesa i loša prijašnja iskustva s nekim ponuđačem. I jedan od popularnijih načina zaobilaženja ugovorom preuzetih obveza i troškova, naknadno mijenjanje ugovora, bit će ograničeno novim pravilima. Te su promjene unesene zato što je u praksi to značilo nepoštenu konkurenciju i isključenje ponuda koje su bile realnije i nudile veću kvalitetu. To pak ne znači da su cijena i ciklus troškova postali nevažan element, samo da nisu presudni za odabir ponude.

• Novi kriteriji stat će na kraj diktaturi najnižih cijena i staviti kvalitetu u prvi plan – sažeo je smisao novih pravila izvjestitelj Parlamenta za javnu nabavu Marc Tarabella.

Zahvaljujući intervenciji Parlamenta nova će pravila uključivati i inovaciju kao jedan od elemenata ponude, čime su, vjeruju, omogućili državi da uzme u obzir ponude koje novim rješenjima potiču širi ekonomski razvoj, ali i da istodobno ostavi manevarski prostor ponuđaču i izvođaču za provedbu zajedničkih novih rješenja. Umjesto dosad već određenih parametara unutar kojih su se ponuđač i izvođač morali kretati, sad će im biti ostavljen prostor za smišljanje vlastitih rješenja tijekom postupka javne nabave.

Treća važna novost, sasvim sigurno od velikog interesa poduzetnicima koji se javljaju na javne natjecaje, uvođenje je ‘Jedinstvenog europskog dokumenta za nabavu’ koji bi uvelike trebao olakšati sudjelovanje tvrtki na javnim natjecajima. Države će morati dijeliti informacije o kvalificiranim ponuđačima kako bi podatke morali dati samo jedanput. Pri slanju dokumentacije na natjecaj ponuđači više neće morati priložiti dokaze za dostavljene podatke, nego će to morati učiniti samo pobjednik natjecaja. Prema procjenama, administrativni teret trebao bi se zbog toga smanjiti za osamdesetak posto.

Malim i srednjim poduzećima pristup javnoj nabavi olakšat će i ograničavanje kriterija godišnjeg prometa na najviše dva puta procijenjene vrijednosti ugovora kako bi se prekinula praksa namentanja prevelikih uvjeta godišnjeg prometa na manja poduzeća.

Kad je riječ o problematici koncesija, naglašeno je pravo država članica na slobodno odlučivanje o načinu provođenja javnih radova i usluga, točnije hoće li ih same realizirati ili prepustiti privatnom poduzeću. Konkretno, to znači da države i dalje mogu same odabrati hoće li privatizirati javnu uslugu ili resurs ili zadržati u javnim rukama, pri čemu su zastupnici Parlamenta istaknuli vodu kao javno dobro od posebne važnosti koje se isključuje iz djelokruga novih pravila. Obje smjernice na snagu će stupiti dvadeset dana nakon objave u Službenom listu EU, a države članice imat će onda 24 mjeseca za unošenje novih odredaba u svoje zakonodavstvo.

Budući da nezaposlenost u Europi ne jenja i tvrdoglavo se drži dvoznamenastim brojkama, Europska komisija u sklopu niza mjera za smanjenje nezaposlenosti odlučila je poboljšati EURES, središnju europsku mrežu za traženje poslova ili radnika u EU. Nezaposlenost u eurozoni iznosi 12,1 posto, na razini cijele Unije 10,9 posto, no to je samo vrh ledenog brijega. Kad se zaroni ispod brojki koje u obzir uzimaju širi krug zemalja, bilo da je riječ o državama članicama monetarne unije bilo o svih 28 članica EU, brojke u nekim zemljama zastrašuju. Španjolska i Grčka predvođe popis onih u najtežoj situaciji s više od 25 posto nezaposlenih, Hrvatska također nije daleko, a zemlje koje se mogu pohvaliti jednoznamenastom stopom može se nabrojiti na prste. Istodobno dva milijuna radnih mjesta još nije popunjeno, što sugerira šire probleme europskog tržišta rada, zbog čega se Komisija odlučila na proširenje mogućnosti EURES-a radi bolje koordinacije poslodavaca i radnika, odnosno lakšeg popunjavanja dostupnih radnih mjesta u cijeloj Europi.

Prema prijedlogu Komisije predstavljenome prošli tjedan, poboljšani EURES na svojim bi internetskim stranicama trebao ponuditi nekoliko ključnih novosti i mogućnosti. Prvo se odnosi na proširenje ponude dostupnih radnih mjesta uključenjem privatnih agencija za zapošljavanje, što bi svim radnicima u EU omogućilo trenutačan pristup istim radnim mjestima, a poslodavcima širi fond raspoloživih tražitelja posla. EURES će omogućiti i automatsko uparivanje tražitelja posla i dostupnih radnih mjesta usporedbom životopisa sa zahtjevima poslodavaca. Treće, svi poslodavci i tražitelji posla u Europi imat će na raspolaganju osnovne informacije o europskom tržištu rada i EURES-u. Četvrta mjera pak izravno cilja na jedan od ključnih uzroka diskrepancije između otvorenih radnih mjesta i nezaposlenih – mobilnost radne snage. Sloboda kretanja ljudi najslabije je razvijena od četiri osnovnih sloboda zajamčenih u EU, daleko iza kapitala, robe i usluga, jer gotovo sve države članice radnike iz drugih članica smatraju prijetnjom za svoje tržište rada. To se pak nerijetko pretvori u razne administrativne zapreke, a nekada i otvorenu nesnošljivost, kao u slučaju Ujedinjenoga Kraljevstva i radnika iz Rumunjske i Bugarske.

Novi bi EURES i kandidatima i poslodavcima olakšao pokretljivost u EU pružanjem potpore regrutaciji i integraciji radnika u novu okolinu. Posljednja mjera predviđena prijedlogom jest poboljšanje koordinacije i razmjene informacija među državama članicama, opet radi unapređivanja mobilnosti radnika.

Većina mjera najviše bi trebala pomoći malim i srednjim poduzećima te obrtnicima, koji često nemaju dovoljno novca za novačenje izvan matičnih zemalja, a EURES sve svoje usluge pruža besplatno. Njegova mreža u svakom trenutku u mjesec dana nudi oko 1,4 milijuna radnih mjesta i 1,1 milijun životopisa, ali u godinu dana s pomoću nje popuni se oko 150 tisuća radnih mjesta.