AGROKOMERC

Napokon je na prodaju došla nekad najščekivanija meta hrvatskih kompanija u BiH. No pokuša li tko kupiti Agrokomerc, morat će se naružati velikim strpljenjem i pitanje je hoće li u tome uspjjeti. Propali velikokladuški div opterećen je brojnim hipotekama, dugovima, zemljišne knjige nisu sređene, a povrh toga eventualni će kupac morati računati na raspoloženje tamošnjeg stanovništva, koje je u najvećem broju politički neovisno i podložno manipulacijama raznih političkih struja.

Vlada FBiH početkom siječnja dala je suglasnost Agenciji za privatizaciju FBiH za plan privatizacije u ovoj godini za deset poduzeća, među kojima je i Agrokomerc. No kako je još tada isticao direktor Agencije Šuhret Fazlić, Agrokomerc će biti jako teško prodati zato što je veliki dio imovine od rata navelo devastiran. Prema procjenama kojima raspolazemo, Agrokomerc je u ovom trenutku dužan 140-150 milijuna konvertibilnih maraka (oko 600 milijuna kuna) po raznim osnovama. Osim toga postoji problem presuđenih tužbi brojnih radnika koji ne mogu naplatiti svoje plaće.

Samo su to razlozi koji bi otjerali neke investitore iz Velike Kladuše. Primjerice, Podravka, koja je nekada bila zainteresirana za preuzimanje Agrokomerca, o tome sada ni ne razmišlja. Ni tvrtka Fragaria, koja je investirala u jednu velikokladušku poljoprivrednu zadrugu te postala suvlasnik čakovečkog Agromedimurja, također nema planova s Agrokomercem. Od Agrokor a nismo dobili odgovor, ali iako Ivica Todorić prati razvoj situacije u toj tvrtki, teško da bi se u ovom trenutku odlučio aktivnije uključiti u privatizaciju jednostavno zato što mu je sada prioritet Mercator.

No ne treba odbacivati nijednu tvrtku, iako je sve manje zainteresiranih za kupnju cijelog Agrokomerca. U Agenciji procjenjuju da je izvjesnija opcija prodaje Agrokomerca po dijelovima, onih u kojima je proizvodnja još uvijek perspektivna. Iz te tvrtke objašnjeno nam je da je federalna vlada dala suglasnost samo za okvirni plan te da će za svaku pojedinačnu tvrtku biti donesena posebna odluka. Već je održan jedan sastanak Uprave Agrokomerca s predstavnicima Agencije za privatizaciju i, kako ističu, sve je još u početnoj fazi.

Najvjerojatnije će Agencija u saradnji s Upravom Agrokomerca napraviti detaljan uvid u stanje imovine tvrtke. Tada ćemo vidjeti je li realno u ovom trenutku otvarati taj proces i koji bi model prodaje bio najprihvatljiviji. Postoje brojne prepreke za bilo kakav model privatizacije, a vjerojatno najveća ogroman je broj hipoteka na cjelokupnoj imovini Agrokomerca. Primjerice, sve nekretnine u kompleksu Prehrambene industrije u Polju opterećene su ogromnim brojem hipoteka i dogodi li se sudsko prodaje prema odredbama Zakona o izvršnom postupku, nemoguće je predvidjeti tko bi mogao biti kupac – kaže v.d. direktora Agrokomerca Ekrem Šarić.

Agrokomerc je lani u veljači potpisao ugovor sa sarajevskim trgovačkim lancem Gadžo Comerc o poslovno-tehničkoj suradnji, čime su zakupljeni poslovni prostor, oprema i licence za proizvode.

Preuzeta je farma Šumatac, u kojoj je sada 93 tisuća koka nosilica, te tvornice u Prehrambenoj industriji u Polju kod Velike Kladuše: Prerada voća i povrća, Tvornica čokolada i kremova, Tvornica biskvita i Sortirnica jaja. Planirano je i pokretanje Tvornice supa i majoneze, ali nije zatvorena financijska konstrukcija za smanjenje pogona. Do kraja godine Gadžo Comerc ipak je uspio pokrenuti proizvodnju, Tops se prodaje u BiH, Srbiji i Crnoj Gori te u Konzumovim trgovinama u Hrvatskoj. Prednost Agrokomerca je što jedini u regiji ima tehnologiju za cjelokupan proces proizvodnje kakao maslaca i kakao praha i veliki je interes konditorske industrije u BiH, čak i u regiji za te proizvode. Također se prerađuju kisele salate i pektin žele za Tops, tako da je dio proizvodnje u Agrokomercu, doduše ulaganjima Gadžo Comerca, ipak pokrenut. No Šarić veli da ni izbliža nije zadovoljan trenutačnim obujmom proizvodnje jer usprkos ulaganjima nije realiziran dogovoreni poslovni plan.

Konstantno radimo pritisk i tražimo da se realizira plan u obujmu koji je dogovoren. Bez obzira na sve probleme koji prate realizaciju tog projekta, no iako će reći da je ugovor s Gadžo Comercom potpisan kao s ‘jedinim iskreno zainteresiranim poslovnim partnerom’, valja podsjetiti da je Vladi u Sarajevu još 2012. stigla ponuda Udruženja nezaposlenih dioničara Agrokomerca, koje kontrolira tvorac velikokladuškoga giganta Fikret Abdić. Oni su Vladi ponudili deset posto veći zakup nego što su ga do tada plaćali Lijanović za Mesnu industriju te sarajevski Teleoptik za peradarske farme, Tvrnoricu stočne hrane, klaonicu, hladnjaču i preradivačke kapacitete u Cazinu.

Tih tvrtki više nema u Agrokomercu, a i Šarić je znao isticati da su ugovori s njima koje je on zatekao bili štetni, pa je Abdićeva ponuda o deset posto većem zakupu zbog toga možda ocijenjena nedovoljnom. Je li ugovor s Gadžo Comercom kvalitetniji, nismo uspjeli saznati, ali Abdićevu udruženje smatra da je taj ugovor udar na Veliku Kladišu, a naročito na obe- spravljene dioničare kojima država ne priznaje njihove dionice. Naime, država je vlasnik 92 posto dionica Agrokomerca, a Abdićevi sljedbenici tvrde da su vlasnici 53 posto tvrtke.

Osim toga, smatraju da je apsurd da se u zakup daju tvornice nepoznatoj tvrtki, tj. trgovačkom lancu iz Sarajeva koja nema nikakvih dodira s proizvodnjom u Agrokomercu, a ne bivšim Agrokomercovim radnicima. Kako je još lani u veljači isticao jedan od vodećih članova Udruženja Mirvet Beganović, cilj je da se kriminalnim radnjama dođe do ‘tuđe imovine, receptura i znanja’ Agrokomercovih zaposlenika. Abdićevi bi pak problem mogao biti u tome što on jeste doduše ponudio program pokretanja proizvodnje u Agrokomercu, ali kako je u jednoj televizijskoj emisiji rekao federalni ministar energetike, rudarstva i industrije Erdal Trhulj, to je samo opis onoga što se nekad radilo u Agrokomercu te što bi se proizvodilo. Nije bilo nijedne brojke, analize, projekcije, tvrdio je ministar, u što smo se i mi uvjerili.

Usprkos tome, Abdićevi sljedbenici tvrde da im Vlada FBiH nije dala Agrokomerc iz političkih razloga, što također nije isključeno. U Velikoj je Kladiši došlo do političkih promjena, a bez znanja o tome nije preporučljivo bilo što planirati vezano uz Agrokomerc. Dojučerašnji najblizi Abdićevi suradnici, vodstvo Demokratske narodne zajednice, kojoj je Abdić bio prvi predsjednik poslije rata, izbacilo ga je iz stranke. Razlog je bio što je Abdić nakon izlaska iz zatvora odbacio kandidate DNZ-a na posljednjim lokalnim izborima i istaknuo svoga kandidata Edina Behrića za načelnika Velike Kladišu, koji je premoćno pobijedio na izborima.

DNZ se preko noći rasuo, ali staro rukovodstvo nastavilo je egzistirati i izbio je pravi medijski rat između DNZ-ovaca i Abdićevih sljedbenika. Iako su se građani listom opredijelili za Abdića, čini se da se zadnjih nekoliko mjeseci dio ipak razočarao zbog, kako to tumače protivnici, sumnjivih Abdićevih radnji vezanih uz novac koji prikuplja od dijaspora. Osim toga Abdiću je leđa, kako sada stvari stoje, okrenuo i načelnik Behrić.

Bude li se netko odlučio za kupnju Agrokomerca, morat će voditi računa da će u dijelu javnosti biti prokazan kao netko tko želi oteti Agrokomerc te da je riječ o stanovništvu koje je vrlo podložno utjecaju karizmatičnih osoba. Tako su u ratno vrijeme Abdićevi sljedbenici preko noći zaboravili da su veličali Aliju Izetbegovića i SDA, a i sad su preko noći od nekritičkog veličanja Abdića postali takvi kritičari da bi im i Izetbegović pozavidio.