Bc Institut

Kruže priče o prodaji, ali Daniel Škoro (još) ne pokazuje da to želi učiniti. Stara nagađanja o tome da većinski vlasnik uspješne sjemenarske tvrtke planira prodati svoje dionice podgrijane su velikim prometom dionica Bc Instituta početkom godine. No čini se da Škoro nije sudjelovao u toj transakciji.

Veliki promet dionica Bc Instituta na Zagrebačkoj burzi – od gotovo tri milijuna kuna – ostvaren je 3. siječnja pa se čak nagada da je to početak prodaje te tvrtke. Još prije lanjskog ljeta kružile su nekakve informacije da većinski vlasnik Daniel Škoro nakon ulaska Hrvatske u EU planira prodati svoj paket dionica. Sudeći pak po SKDD-ovim podacima, Škoro je i prije i nakon 3. siječnja zadržao jednak većinski udio od 63,05 posto, a malo veći udio sad ima Societe Generale – Splitska banka (skrbnički račun), čiji je udio povećan na 1,6 posto. Predsjednik Uprave Ivica Ikić također ističe da Škoro, inače predsjednik NO-a, nije prodao nijednu svoju dionicu i ne namjerava prodavati tvrtku, napominjući da su ‘dionice očito prodali drugi dioničari’. Svojedobno, govori nam čelnik čovjek Gospodarske interesne udruge Hrvatsko sjeme Drago Ćorić, govorilo se da će Bc Institut kupiti Chromos Agro, Pioneer te Enver Moralić, no od toga, tvrdi, nema ništa.

Dakle, ostane li Škoro pri svome, Bc Institut neće imati novog vlasnika, pogotovo jer su udjeli drugih dioničara premaleni da bi mogli utjecati na promjene. Drugi je najveći dioničar tvrtka Plamegal-Trio, koja ima samo 3,6 posto udjela u vlasništvu, no zasigurno bi se našao neki ulagač koji bi bacio oko na tu prilično dobru tvrtku koja je lani nastavila još bolje poslovati. Ikić kaže da nerevidirano financijsko izvješće pokazuje da je ukupan prihod ostao na razini iz 2012. i iznosio je 93,4 milijuna kuna, a bruto dobit jest osam milijuna kuna, što je rast od 15 posto u odnosu na 2012. To znači da je neto dobit 6,4 milijuna kuna, a tolika je bila (prema Poslovnoj Hrvatskoj) i 2012., iz čega slijedi da ipak nije rasla. Bez obzira na sve rezultati su, ukupno gledajući, vrlo dobri. Udio izvoza u prihodima u 2012. bio je 16 posto, a lani 14,7 posto, no Ikić napominje da konsolidirana financijska izvješća Grupe Bc pokazuju da su prihodi izvan Hrvatske bili trećina ukupnih prihoda 2012.; slično očekuje i za prošlu godinu. Inače, glavni su proizvodi Bc Instituta sjeme hibridnog kukuruza i tritikala (hibrid pšenice i raži), od čije prodaje raste prihod, te sjeme ozime pšenice i ječma, čiji su prihodi ostali jednaki.

Moram istaknuti da je taj naš poslovni rezultat mnogo vredniji jer je prošla poslovna godina bila jedna od težih u posljednjem desetljeću. Naime, osim krize, povećanja cijena energenata i teže naplate potraživanja morali smo se boriti s posljedicama loše proizvodne 2012. koju su prozročile katastrofalna suša i visoke temperature koje su nanijele golemu štetu sjemenskoj proizvodnji kukuruza. Nažalost, ne mogu reći da osjećam poboljšanje na tržištu u odnosu na prijašnje godine. Čak bi se moglo govoriti o suprotnom procesu – kaže Ikić.

Unatoč takvom stanju zanimljivo je da Bc Institut nema dugoročnih obveza. Posljednji ih je put imao 2010. od 6,7 milijuna kuna i te su godine sve vraćene, što znači da sam financira svoju proizvodnju. Koeeficijent tekuće likvidnosti, kojim se banke koriste u analizi likvidnosti poduzeća, trebao bi, prema definiciji, biti dva ili više, što znači da poduzeće ima dvostruko više gotovine, potraživanja i zaliha nego što su kratkoročne obveze koje dolaze na naplatu. Koeeficijent Bc Instituta odličan je, 6,22, potraživanja od kupaca su stabilna, a obveze prema dobavljačima prepolovljene su u posljednje dvije godine.

Tvrtke kćeri Bc Instituta jesu Bc Agrosavonija iz Osijeka, zatim Bc Hibrizi Sombor u Srbiji, Bc Ankara Ltd. u Turskoj te od lani Bc sjeme Orašje u BiH. U planu nije ni prodaja ni kupnja novih tvrtki, nego jačanje pozicije na 15-ak tržišta na kojima već posluje. Njegov je glavni konkurenti strane multinacionalne tvrtke Pioneer, Syngenta, KWS, RWA, Monsanto te domaći Poljoprivredni institut iz Osijeka. Bc Institut uglavnom se razvija vlastitim sredstvima. S obzirom na to da za stvaranje hibrida i sorata treba najmanje osam do deset godina, u takvoj konkurenciji tvrtka mora imati viziju.

Vodimo računa o tome da ne zaostajemo za konkurencijom. Naravno, ne možemo se mjeriti s multinacionalnim tvrtkama čiji se proračuni mjere u milijardama dolara, ali, kao što sam rekao, u okviru svojih mogućnosti nastojimo držati korak. Velik je uspjeh upravo to što smo posljednjih godina sačuvali prvo mjesto na tržištu, što nije bio slučaj s nekim drugim državama u našem okružju koje su također imale jake domaće oplemenjivačke i sjemenarske tvrtke – kaže Ikić. Strana su tržišta prilika za tu tvrtku u kojoj smatraju da za to imaju osnove. Snaga su stručni kadrovi i prepoznatljivi proizvodi, a opasnost prijeti od potencijalno dopuštenog uvoza genetički preinačenih organizama. Bc Institut ima 124 zaposlenika, od kojih velik dio (s bivšim zaposlenicima) ima znatan postotak tvrtkih dionica. U strukturi zaposlenih 34 su posto doktori i magistri znanosti te diplomirani inženjeri, a ove godine planira se zaposlititi još kvalitetnih mladih stručnjaka u znanstvenoistraživačkom, proizvodno-tehnološkom i komercijalnom sektoru.

Osim Škore i Ikića važan čovjek u tvrtki jest drugi član Uprave Vjekoslav Horvat, zadužen za Sektor komercijalnih poslova. Nova je uprava imenovana u srpnju 2012. Prijašnja je imala četiri člana koji su i dalje zaposleni na nekim od najvažnijih mjesta u tvrtki. Zasad ne razmišljaju o proširenju Uprave. Osim njih valja istaknuti Sandru Lisac Beljan (financijske i računovodstvo), Kristijana Puškarić (sjemenarstvo), Đurđa Lukić (marketing) i Zdravka Kozića, predstojnika Zavoda za kukuruz i glavnog oplemenjivača kukuruza u Bc Institutu.

Jedan od njihovih najvećih problema jest kako doći do željenih ugovorenih površina s obzirom na to da velik dio svoje sjemenske proizvodnje ugovaraju s partnerima. Posebice je to izraženo u organiziranju proizvodnje sjemenskog kukuruza zbog usitnjavanja proizvodnih površina i potrebe za sirovinom za bioplinske pogone. Situacija u vezi s tim posljednjih godina drastično pogoršala, a moram istaknuti i da država više ne potiče sjemensku proizvodnju – kaže Ikić.

Bc Institut dobro surađuje s tvrtkama Ivica Todorica, Marka Pipunića i Envera Moralića jer su njegovi najveći dobavljači Belje, Novi agrar, PIK Vinkovci, Vupik, Kutjevo, Božjakovina. Takvu suradnju ostvaruju i s PP-om Orahovica, PPK-om Nova Gradiška te Poljocentrom. Druge su pak tvrtke tih biznismena njegovi najveći kupci, poput Agrokor trgovine, Žita, a u velike kupce ubrajaju se također Gorup, Prvča, Poljocentar, AS Agro, ABM i Žitar. Strateški je cilj Bc Institut zadržati tržišni položaj u Hrvatskoj i iskoraciti na inozemnim tržištima na kojima posluje, prije svega na susjedna tržišta Srbije, Bosne i Hercegovine te Kosova i Makedonije. Ikić posebno ističe Srbiju, gdje očekuju znatan tržišni iskorak. Radi toga su zaposlili nove ljude, a planiraju ulagati i u proizvodne kapacitete te pojačati marketinške aktivnosti.

Kad je riječ o drugim tržištima, svakako planiramo zadržati položaj u Turskoj i Iranu, gdje dobro i kvalitetno posluju i glavna smo hrvatska tvrtka. Očekujemo povećanje prodaje svojeg sjemena na ukrajinskom tržištu i nastojat ćemo napraviti nešto više i na tržištima koja su nam se otvorila ulaskom Hrvatske u EU, prije svega na mađarskom i rumunjskom – kaže Ikić.

Sudeći po tim planovima, nema naznaka da bi se uskoro moglo dogoditi nešto novo u vlasničkoj strukturi. No ako su rumunjska Gramet grupa i češki AWT u željezničkom prometu zainteresirani za propali HŽ Cargo, zašto netko od, recimo, konkurenata iz svijeta ili možda netko od domaćih ulagača ne bi mogao baciti oko na Bc Institut? Ta riječ je o vrlo dobroj tvrtki u vrijeme u kojem domaćoj poljoprivredi ne ide dobro i koja je našla tržišta u inozemstvu. No Čorić iz Hrvatskog sjemena kaže da je besmisleno o tome govoriti, pogotovo sad kad je u tvrtki složena mlada i dobro uigrana ekipa.