Glavne zapreke razvoju robnih burzi u Hrvatskoj

GLAVNE ZAPREKE RAZVOJU ROBNIH BURZI U HRVATSKOJ:

• nedovoljna potpora države

• izostanak regulacije

• nezainteresirani ulagači

• loše gospodarsko stanje

• premalo kvalitetnih proizvoda

• slaba educiranost kompanija i građana

Iznimka je tržište kapitala, na kojem su do 2007. postojale dvije burze – Zagrebačka i Varaždinska, koje su spojene nakon teških i dugih pregovora vlasnika i pritisaka regulatora. No ni nakon dva desetljeća postojanja trgovanja na Zagrebačkoj burzi nije se asortimanom ni približilo velikim svjetskim burzama. Na njoj se još uvijek pretežito trguje dionicama, korporativnim i državnim obveznicama te, tek od prije dvije godine, certifikatima. O raznovrsnim financijskim derivatima nema još ni spomena. Svojedobno se Zagrebačka burza ambiciozno predstavljala kao jedna od vodećih regionalnih burzi, ali s ekonomskom krizom te su ambicije potpuno zaboravljene. Dok su druge burze u tranzicijskim zemljama napredivale, Zagrebačka je stagnirala. Najdalje je za to vrijeme otišla Varšavska burza, koju se naziva ‘Londonom istoka’. Taj naziv Varšavska burza prije svega može zahvaliti poljskom modelu, prema kojemu su se sve važnije tvrtke morale izlistati na tržištu ponudom 25-30 posto vlasništva.

Osim toga preduvjet za razvoj ikakvog tržišta bogaćenje je stanovništva, tj. rast raspoloživog dohotka i štednje, što se u zadnjih šest godina ne događa. Više novca znači više zainteresiranih sudionika, ali ni to ne vrijedi mnogo bez zanimljivog proizvoda, infrastrukture koja će omogućiti učinkovit proces trgovanja te regulative koja će osigurati ravnopravne uvjete svim sudionicima.

Sve navedeno poljoprivrednicima želi pružiti Ivan Novak, koji je prije tri mjeseca osnovao Osječku Agro Burzu. Prema njegovim riječima, ta burza neće biti poput burze ribe, koja je služila za dnevno-političke potrebe, već organizacija koja će nadjačati i otkupiti lobi. Na osnivačkoj skupštini očekivalo se više od tisuću sudionika, ali odazvalo ih se tek stotinjak, koji su uz plaćanje kotizacije od 100 kuna ušli u projekt. Burza je pokrenuta u ime luksemburske tvrtke Euro Broker, a poljoprivrednici bi trebali biti vlasnici 25 posto plus jedne dionice burze. Ta burza još nije proradila, a na internetskim stranicama slavonskih lokalnih medija pljuše optužbe na račun Novaka, koji je navodno pokupio kotizacije bez računa i potvrde. Čini se da je u pravu bio Mato Brlošić, šef Hrvatske poljoprivredne komore, koji je u vrijeme osnivanja izjavio da od te burze neće biti ništa te da će HPK raditi na osnivanju legalne poljoprivredne burze. Ako i rade na tome, do sada još nisu ništa učinili.

Robom se na burzi u Hrvatskoj posljednji put trgovalo 1945.

Burze u Hrvatskoj imaju vrlo dugu i zanimljivu povijest, koja seže u 1907. godinu. Zagrebačka burza tada je nosila naziv Zagrebačka burza za robu i vrednote te je imala robni odjel. Na toj se burzi moglo trgovati plemenitim metalima, žitaricama, brašnom, duhanom te kolonijalnom robom poput kave ili čak benzina. Ta je burza uživala povjerenje ulagača iz Beča i Praga, a bujan gospodarski život ojačan je umjerenom inflacijom nakon Prvoga svjetskog rata. Razdoblje prosperiteta trajalo je do 1945. godine kada je ukinuta kao ‘špekulantska ustanova za koju nema mjesta u socijalističkom društvu’. Burza, ovaj put poznata samo kao Zagrebačka burza (ZSE) oživjava 1991. godine. U međuvremenu razvila je vlastiti elektronički sustav trgovanja, koji je opsluživao domaće tržište kapitala punih 13 godina. ZSE u obliku u kojem je znalo danas bila je jedna od prvih burzi u Europi s vlastitim internetskim stranicama. Prije 17 godina kreiran je prvi burzovni indeks – Crobex, a uvrštenje dionica Plive poslužilo je kao generator likvidnosti. Svojevrsna prekretnica i najbolja godina u novoj povijesti burze bila je 2007. Tada je ZSE-u pripojena Varaždinska burza, indeksi i promet bili su na povijesno rekordnim razinama, uveden je novi trgovinski sustav, a među brojnim inicijalnim ponudama istaknula se ona Hrvatskog Telekoma. Varaždinska burza osnovana je pak 1993. godine te je do 2002. funkcionirala kao sekundarno, OTC tržište za transakcije izvan uređenog tržišta. Pri spajanju sa ZSE-om imala je tržišnu kapitalizaciju od gotovo deset milijardi eura, a ukupna kapitalizacija Burze danas iznosi skoro 25 milijardi eura.

Priča o burzi ribe tipična je priča o neuspjehu. Svježe ulovljena riba trebala se prodavati na tri veletržnice. Riječka, kojom je upravljao Nikola Mendrila te kasnije Dolores Margan-Kastrapeli, u likvidaciji je, veletržnica u Tribunju nikada nije ni proradila, a na porečkoj se samo skladišti ulov, koji se potom prodaje kupcima u Italiji. Kao zadnja nada i utjeha moglo se čuti da će se burze prodati ulaskom Hrvatske u Europsku uniju. No promjene nema – veletržnice ne rade kao burze i aukcija nema. I u tom slučaju zakazala je država, koja je kao i inače vjerovala da će se tržište stvoriti i regulirati samo od sebe. Ni ribari ni kupci nisu stimulirani trgovati na veletržnici s obzirom na to da se takav posao uglavnom odrađuje mobitelom nakon jutarnjeg ulova. Točno pet godina nakon otvaranja i deset milijuna kuna uloženih u opremanje i logistiku, sredinom 2012. riječka veletržnica ‘svečano’ je ugašena. Likvidacijom cijeli slučaj nije zatvoren jer su bivši radnici Nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranoga kriminala prijavili direktoricu Margan-Kastrapel nakon čega su na vidjelo izišli detalji poput naplate usluga u gotovini, prodaje ribe za gotovinu i nepolaganja novca na račun veletržnice.

U postupku osnivanja je burza električne energije. Ta će burza biti dijete suradnje Hrvatskog operatera tržišta energije (HROTE) i Hrvatskog operatera prijenosnog sustava (HOPS). Sukladno Zakonu o tržištu električne energije, operater tržišta i operater prijenosnog sustava odgovorni su za organiziranje burze električne energije za fizičku trgovinu na cijelom području Hrvatske, ali i povezivanje s drugim burzama. U Hrvatskoj je, kažu u HROTE-u, potrebno organizirati burzu električne energije, čime će se pridonijeti razvoju veleprodajnog tržišta za fizičku isporuku električne energije za dan unaprijed te uspostaviti preduvjeti za povezivanje hrvatske burze s nacionalnim burzama električne energije u okruženju, sukladno preporukama EU. Namjera je da se do 31. prosinca ove godine na razini EU povežu nacionalne burze energije, pa preostaje vidjeti na koji će način funkcionirati to tržište. S obzirom na čvrstu regulativu EU, šanse su vrlo dobre, jer upravo je manjak regulative jedan od najvažnijih faktora zbog kojih robne burze u Hrvatskoj nisu nikada zaživjele, a sudionici burze vrijednosnih papira prečesto se žale i na prestrogu regulativu. ZSE regulira Zakon o tržištu kapitala, a nadzire Hanfa. U slučaju ZSE-a jasno je vidljivo da je za svaki početak bila potrebna inicijativa pojedinaca koji su uviđali važnost burzovnog trgovanja, koji su prepoznali pravi trenutak i imali potrebna znanja i ustrajnost za iskorak prema nečem novom. U tom smislu nije pretjerano reći da je ulagačka kultura u Hrvatskoj vrlo niska, a također je i niska i svijest kompanija o mogućnostima financiranja na burzi – poručuje predsjednica Uprave ZSE-a Ivana Gažić. Prema njezinim riječima, mnogo je načina na koji se trend svaštarenja na burzama može promijeniti. Prije svega potrebna je edukacija građana i tvrtki, smanjenje bankocentričnosti sustava ili porezne olakšice za financiranje putem burze. Intervenciju države zaziva i Novak, koji tvrdi da bez jedinstvene poljoprivredne politike i konsenzusa svih zainteresiranih strana nema govora o jedinstvenoj trgovinskoj platformi ili univerzalnoj robnoj burzi.

Dvadesetak godina od osamostaljenja i dalje nisu uđeni temelji za burzovnu trgovinu, uz časnu iznimku tržišta kapitala. Iako je u hrvatskom slučaju uglavnom težimo smanjenju uplitanja države u tržište, država je trebala pomoći u stvaranju održivih i konkurentnih tržišnih platformi. Uza samo nužno uplitanje, državu se uglavnom promatra kao lošeg gospodara iako primjeri iz prakse govore drugačije. Nažalost, hrvatska je država i više nego dovoljno puta bila loš gospodar, pa se za dnevno-političke prilike svojedobno nije koristilo samo minornom rbljom, već i burzom kapitala. Tijekom IPO ludila 2007. i 2008. godine napušavali su se špekulativni baloni, a niz malih ulagača razočarao se u trženju dionicama nakon izbijanja financijske krize. Nedostajalo je ulagačke kulture, financijske pismenosti i edukacije, a nekolicina ‘ošišanih’ na ZSE-u tražila je čak da ih država zaštiti od gubitaka na dionicama. Zbog skakanja iz jedne krajnosti u drugu i traženja instant-rješenja što od strane države, što od tržišnih sudionika, pa na kraju i građana, najprometnija burza u Hrvata danas je – burza rada.