Home / Biznis i politika / Poduzetnici za ozakonjenje provizije

Poduzetnici za ozakonjenje provizije

Lider otvara raspravu: Treba li državne službenike dodatno poticati i nagrađivati za ubrzanje administrativnih postupaka? Može li se legalizirati provizija u javnoj nabavi? Bi li takva kontroverzna transparentnost povećala ili smanjila korupciju u društvu?

Dio bih deset tisuća eura kad bi mi za šest mjeseci riješili problem dobivanja dozvola za moju investiciju u Sesvetama – kaže Ilija Tokić, vlasnik tvrtke Tokić, ovlaštenog uvoznika i distributera autodijelova. Čitatelj bi pomislio da je u pitanju očajnički pokušaj da Tokić nekog podmiti jer su ga stjerali uza zid zbog stajanja investicije, što na neki način jeste točno, ali u pitanju je ideja na skliskom terenu. Riječ je o zamisli da država legalizira svojevrsni oblik mita, a s čim se slaže i Tokić. Nas najprije zanima nagrada zaposlenicima u državnoj i lokalnoj upravi za ubrzanje donošenja rješenja za razne vrste dozvola investitorima.

Tu ideju ne odbacuje unaprijed ni antikorupcijski stručnjak Zorislav Antun Petrović, inače dugogodišnji član raznih antikorupcijskih tijela. Petrović jako dobro poznaje stanje korupcije u našem društvu, dosta je aktivan ukazujući na taj problem i zbog toga upozorava da se prilikom eventualnog donošenja takvih zakonskih rješenja mora paziti da sve bude strogo transparentno, jer bi se u suprotnom zakonski pokrio sadašnji oblik korupcije, tj. mito.

  • Mislim da nije loša ideja dodatno stimulirati ljude u tijelima javne vlasti, što znači da bi, primjerice, bila omogućena isplata bonusa od strane naručitelja. Osim toga možda bi bilo dobro vidjeti mogućnost da naručitelj plati prekovremeni rad referenta koji obrađuje njegov predmet. To je jedan način u traženju odgovora kako motivirati nekog u državnoj upravi da obavi svoj posao. Drugi bi način mogao biti da zaposlenici budu plaćeni prema učinku, tj. da imaju fiksni i varijabilni dio plaće, što također nije loše rješenje. Treći je način striktna kontrola, ali ona je zbog obujma predmeta dosta zahtjevna. U svakom slučaju, nagrada od naručitelja kao ideja čini mi se zanimljiva, ali morala bi se uspostaviti stroga pravila da sve bude transparentno, s obzirom na to da je riječ o dosta skliskom terenu – kaže Petrović.

U anglosaksonskim zemljama postoje svojevrsne provizije (tzv. facility payment) državnim službenicima koje dobivaju za ubrzanje postupaka ondje gdje je ishod već unaprijed određen.

Omgućuje ‘facility payment’, no ujedno su kaznenim zakonom određene kazne ako se takvo što ne evidentira. Neke australijske države odbacuju takva rješenja kao nezakonita.

‘Facility payment’ smatra se mitom, no OECD napominje da se vjerojatno neće progoniti oni koji dodijele nagradu službeniku na područjima gdje je to uobičajena praksa.

Takav oblik mita jedna je od rijetkih iznimaka koje nisu kažnjive, a plaćanjem se ne namjerava utjecati na ishod službenog djelovanja, nego samo skratiti izdavanje rješenja.

Što se tiče javne nabave, Lider se generalno protiv legalizaciji mita, ali možda bi takvo rješenje bilo moguće u slučaju kada ponuđači ponude robu jednake kvalitete i cijene. Tada bi članovi komisije mogli doći u nedoumnicu i gubitnik bi ih mogao optužiti za korupciju, pa bi možda bilo dobro javno ponuditi nagradu članovima komisije (ili državi, odnosno državnoj tvrtki) kako bi se izbjegle te mogućnosti.

No Petrović misli da davanje provizije nema smisla jer je bolje da ponuđači jednostavno odmah snize cijenu za taj iznos. S druge strane, napominje, otvara se prostor za korupciju pri imenovanju ljudi u takva tijela. Kod ubrzavanja sudskih postupaka pak moglo bi se primijeniti isto generalno načelo – može se platiti sucu prekovremeni rad, ali mora se voditi računa da obje strane u postupku u to budu uključene pod istim uvjetima i da se ne dovodi u pitanje njegov rad na drugim predmetima. Tu treba biti oprezan, pogotovo što, nakon razmišljanja, Petrović ipak smatra da je to najbolje izbjegavati: – Generalno, izbjegavao bih termin mito, jer mito podrazumijeva da se nešto zbiva daleko od očiju javnosti. U ovom kontekstu čini mi se primjerenijim izraz stimulacija u svim aspektima u kojima ste razmatrali problem – kaže Petrović.

Stimulacija ili mito, to su ljudi koji se na ovaj ili onaj način zalažu za legalizaciju ili misle da bi o tome trebalo raspraviti. Član Uprave Plamen Požega Vinko Matijević nije se izjasnio ni ‘za’ ni ‘protiv’ rekavši da ništa nećemo riješiti legaliziranjem mita. Prema njemu, ako bi se takvo što i napravilo, ne bi se dobilo na efikasnosti jer je kod nas problem što nekompetentni birokrati odlučuju hoće li rješenje biti pozitivno ili negativno. Primjerice, u njegovom sporu s HEP-om u vezi s investicijom za gradnju peći, priča, inženjer građevine odlučivao je o transformatoru koji je prema proceduri morao otići pogledati.

Dakle, možemo razgovarati o ‘za’ i ‘protiv’ legalizacije, ali ništa nećemo promijeniti jer je moć u rukama birokracije – smatra Matijević.

Takvu ideju rezolutno odbacuje vlasnik poliklinike Svjetlost Nikica Gabrić, koji smatra da je to dosta teško provesti. Konzultant Davor Štern misli isto, a obojica smatraju da su zaposlenici u državnoj i lokalnim upravama plaćeni za to te bi to bila nagrada za njihov nerađ, a ne rad. Predsjednik Hrvatske komore inženjera građevinarstva Zvonimir Sever misli da bi, koliko god zakonodavac nastojao što preciznije to urediti, bilo i dalje teško razlikovati proviziju od mita. Konzultant Vedran Antoljak tvrdi da bi to bio korak unazad i takvu ideju nije htio ni razmatrati, nego je predložio poboljšanje efikasnosti državne i lokalnih uprava pomoću softverske aplikacije za upravljanje radnim tijekom. Svaki bi se novozaprmljeni predmet automatski dodjeljivao zaposleniku te mjerilo vrijeme koje mu je potrebno da obavi zadaću.

Norme za rješavanje pojedinih predmeta bile bi osnovna mjera za nagrađivanje zaposlenika. Pritom bi svaki zaposlenik imao osnovnu fiksnu plaću uvećanu za varijabilni dio koji bi se ostvarivao računajući stvarno potrebno vrijeme za određeni zadatak unutar predmeta i postavljene norme. Izračun naknade za uspješnost bio bi vidljiv na ekranu zaposlenika u stvarnom vremenu. Ako bi pak zaposlenik kasnio, onda ne bi mogao ostvariti naknadu za uspješnost te bi mu se u skladu s utvrđenim kriterijima davala upozorenja na ekranu, a ako bi nastavio raditi ispod norme, to bi mogao biti valjan razlog za otkaz – objašnjava Antoljak.

S takvim se rješenjem slažu Gabrić i Štern, a Antoljak predlaže i da se princip ‘šutnja administracije znači odbijeniku’ pretvori u bolji princip ‘šutnja administracije znači pristanak’. Iz Ministarstva građiteljstva i Ministarstva uprave dobili smo odgovor da se takva rješenja ne planiraju niti su na bilo koji način razmatrana. Eto, rasprava o legalizaciji provizije je otvorena.