Uspavani poslovno-politički tjedan

U utorak jedan novinski tekst. Jutarnji list podsjetio je na plan B za monetizaciju autocesta – mogućnost da država umjesto davanja autocesta u koncesiju građanima ponudi HAC-ove obveznice vrijedne 200 milijuna eura. Na 15-godišnji rok očekivani godišnji prinos bio bi od 6 do 7,5 posto, odnosno manji ako bi država dala jamstvo za obveznice. Odmah su slijedile reakcije. Najprije je HDZ najavilo izvanrednu presicu, a samo dvadesetak minuta poslije stigao je demanti iz Ministarstva prometa. Član Predsjedništva HDZ-a Oleg Butković ipak je podsjetio novinare da je obvezničko rješenje zapravo HDZ-ovo. A sve to je samo topnička priprema ključnoga ovogodišnjeg privatizacijskog projekta. Točno je da Vlada nije odustala od davanja autocesta u koncesiju. Ali nije nemoguće da se na kraju ipak odluči za drugu vrstu unovčivanja. Pritisak javnosti zbog ‘prepuštanja naših cesta strancima’ mogao bi postati pretežak uteg. Osim toga, tri milijarde eura što ih Linić sanja za ovogodišnji proračun sve su manje dohvatljive. Utrži li Hajdaš Dončić na kraju 2,4 milijarde, i to bi bila puna šaka brade. Stoga je logično da se razmišlja i o drugim modelima, bez obzira na ozbiljnost triju konzorcija koja su poslala ponude za koncesiju. U političkoj areni ispalio je da je HDZ napadao Vladu hvaleći potez kojeg se sama Vlada odriče. Bar zasad. Jer (i ovako) pritišće Goldman Sachsov konzorcij (s tri mirovinska fonda, Allianzom i Vincijem) te druga dva interesenta. I čeka njihove ponude.

Nakon ulaska u EU buknuo je uvoz hrane. (I usporedno se smanjuje domaća proizvodnja.) Tako je zabilježeno povećanje uvoza jaja od čak 524 posto. Doduše, navodno još imamo dovoljno svojih, hrvatskih jaja. Za to je zaslužno 2,4 milijuna nesilica. Samo, pitanje je dokad. Nemilosrdna pravila EU propisuju da kokoši trebaju dobiti više životnog prostora pa će farmeri zatrebati nove kaveze. A za to nemaju novca pa je većina neposredno prije ulaska u EU pokrenula novi proizvodni ciklus: u stare kaveze uoči 1. srpnja uselila je mlade pilenke i tako si kupila još 12 do 15 mjeseci. Slobodna Dalmacija upozorava na to da se 1,4 milijuna nesilica još uzgaja u starim kavezima. Farmeri se plaše da će nakon tog ciklusa morati staviti ključ u bravu. A nama prijeti da ostanemo bez svojih jaja. Ako bez jaja nismo ostali još u pretpristupnim pregovorima.

Nogomet puni novine i usred zimske stanke. Nakon što su se rekreativci sa Svetica pobunili protiv deložacije zbog gradnje nogometnog kampa, još su jedanput Šuker i kompanija došli u samo središte zanimanja. Počelo se licitirati o domaćinstvu (dijela) Europskoga nogometnog prvenstva 2020. Šuker bi ulagao u Maksimir i za to ima Bandićevu potporu. Baldasar u Splitu nema love, ali ima stranačkog pajdu. A pajdo Jovanović gura Poljud jer su ondje manji troškovi obnove. Kao da svaka vlada mora imati svoj sportski grijeh. Sjetimo se samo Sanaderova jeftinog debakla s hrvatsko-mađarskom nogometnom kandidaturom i mnogo skuplje, sa Svjetskim prvenstvom u rukometu. Prazne dvorane još ćemo dugo plaćati. Pa i onu splitsku. Džava bi se trebala ponašati znatno odgovornije. Linićevu proračunu ne trebaju ekshibicije. Toga je, doduše, svjestan čak i Jovanović. Ali kad već ne da novac, ne bi trebao ni sudjelovati u jeftinu lobiranju za stranačke drugove. A i što ako SDP – kojim čudom – 2020. bude imao zagrebačkoga gradonačelnika?

Nakon pune godine fiskalnih blagajni na vidjelo je izašla još jedna bruka vladajućih. Saborski kafić i restoran (a isto vrijedi za Banske dvore i za Pantovčak) ne izdaju račune. Ured koji vodi te objekte nije obveznik poreza na dobit, pa se na njega ne primjenjuje fiskalizacija. Osim toga, riječ je o nekomercijalnim objektima internog tipa. Možda je to zaista po zakonu, ali u najmanju je ruku nepristojno.

A pristojnosti nema ni u Vladi. Kako drugačije komentirati prvu ovogodišnju odluku kojom je Milanović dobio čak i zamjenika svog savjetnika. Inaugurirana je, naime, funkcija ‘zamjenik savjetnika predsjednika Vlade Republike Hrvatske’. Da sve bude u doista revijalnom tonu, Ured za Hrvate izvan Hrvatske dobio je ‘voditelja Ureda dobrodošlice’. I više nego dosta za početak godine i za ovaj tjedan.

Tri se puta u posljednjih godinu dana Miodrag Kostić zapravo šalio s idejom o povezivanju kompanija u regiji. Proljetos na novosadskom sajmu, onda početkom jeseni na Weekend Media Festivalu i još jedanput potkraj prošle godine na skupu The Economist u Beogradu. Sva tri puta na panelu je bio i šef Podravke Zvonimir Mršić. U Rovinju je nakon sat i pol rasprave zaključeno da vlasničkog spajanja na ovim prostorima ne može biti. Možda ako je netko vrlo jak, a drugi vrlo slab pa ga preuzme taj prvi. Ali svaki put kad bi Kostić naglasio maštao, mediji su to uzeli zdravo za gotovo. Istina je samo da Podravka i MK grupa pregovaraju o suradnji na istočnim tržištima.

Upravo se navršila godina dana od uvođenja fiskalnih blagajni. Podsjetimo se dramatičnih upozorenja da će fiskalizacija uništiti ugostitelje. Tresla se brda – napunio se proračun. Godinu dana poslije priča se djelomično ponavlja, ovaj put s energetskim certifikatima. Ta je novotarja unijela kaos na tržište nekretnina. S oglašnih stranica malih oglašnika i posredničkih agencija preko noći je nestalo 200 tisuća nekretnina. Tek je naknadno ministrica Mrak Taritaš objavljivala pravila igre. Prekasno. A nije jasno ni tko će uprće kontrolirati energetske certifikate. Upravo kad su postali obvezatni, ukinut je Državni inspektorat, a Ministarstvo graditeljstva nije dobio ni jednog inspektora.