LATVIJA

Građani nisu oduševljeni uvođenjem eura, ali političari i ekonomisti očekuju nov vjetar u leđa malene ekonomije koja je velik pad 2010. preokrenula u strelovit rast od 5,6 posto 2013. Proveli su okrutne rezove, ali stručnjaci ne savjetuju njihov recept ako nimate nizak javni dug i visok postotak izvoza.

Nakon stanke od tri godine klub koji je nekoć značio prestiž, a danas borbu za opstanak, dobio je novu članicu. Dvomilijunska baltička država Latvija postala je dolaskom nove godine 18. članica eurozone, točno tri godine poslije susjedne Estonije, i pokazala da zajednička europska valuta i dalje može računati tek na manje ekonomije sjevera, koje su među najpredanijim ‘europskim dacima’. Njihova motivacija više je političkog nego gospodarskoga karaktera – strah od Rusije još uvijek je prevladavajući osjećaj, iako je Rusija odavno dignula ruke od tih zemalja. Zasebna ironija je da Latvija sada pokušava privući ruski kapital koji bježi s Cipra. Svi ostali čvrsto se drže podalje monetarne unije koja je bila na rubu raspada prije nekoliko godina, a i danas nudi opipljivije koristi uglavnom Njemačkoj i nekolicini sjevernih ekonomija.

No čak i u izrazito proeuropski orijentiranim baltičkim državicama euro je izgubio sjaj, pa ni Latvijci nisu pretjerano oduševljeni gubitkom svoje valute latsa. Štoviše, posljednje ankete pokazale su da je polovica građana protiv ulaska u eurozonu, a taj potez čvrsto podržava tek njih 20-ak posto. Ta ‘crtica’ možda najviše govori o atraktivnosti zajedničke valute i dubini pada najvažnijeg projekta Europske unije. Cijene će zbog prilagodbe sljedećih šest mjeseci biti izražene u obje valute, plaćat će se s obje prva dva tjedna (do 15. siječnja), a tečaj prema kojem će se mijenjati lats za euro fiksiran je na 0,7 prema jedan euro i promjene se obavljaju bez naknade.

Ništa više uvjereni građani vjerovatno nisu bili nakon pojašnjenja v.d. premijera Valdisa Dombrovskisa, koji je izvlačeći prvu novčanicu od deset eura iz bankomata ustvrdio da je to velika prilika za gospodarski razvoj Latvije. Dođuše, odmah je i upozorio da to ‘nije isprava za neprovođenje odgovorne monetarne i fiskalne politike’, odnosno da je riječ o prilici, ne i jamstvu bogatstva. Dombrovskis je premijer u ostavci, koju je ponudio nakon propadanja stropa u šoping-centru u kojem je poginulo 54 ljudi. Ceremonija je zamišljena vrlo simbolički, premijer je prve eure izvukao u banci Citatele, čiji je vlasnik država, sa građane na temeljima Parex banke, koju je pojela nedavna kriza.

Rašireniji od načelnog protivljenja euru je strah od njegovih učinaka, posebice na cijene u državi. Tako 83 posto Latvijaca strahuje od neopravdanih skokova cijena, što je realno očekivanje. Ministarstvo financija procjenjuje opći rast cijena od 2,3 posto tijekom ove godine, ali i gospodarski rast od 4,2 posto. Četvrta najmanja ekonomija Unije iskustva je divlju vožnju proteklih godina, zabilježivši pad od oko 22 posto od 2008. do 2010., da bi se sada, kako tvrdi predsjednik Europske komisije José Manuel Barroso, vratila jača nego ikad.

Povratak u plus, i to impresivnih 5,6 posto prošle godine, Latvija je platila jednim od najrigoroznijih programa štednje u EU. I tu stvari postaju interesantne, EU obožava Latviju navoditi kao primjer uspješnosti svoje politike štednje, a protivnici upućuju na podatke koji kvare tu monetarno-fiskalnu tabličnu idilu. Informativan je u tom smislu komentar Ambrose Evans-Pritcharda u britanskom Telegraphu iz srpnja prošle godine kada je Latviji službeno odobren ulazak u eurozonu. Njegova analiza pokazuje dvosmislenost latvijskog uspjeha. Prema izvještajima Komisije, Latvija je uz bok Bugarskoj prema ‘ozbiljnosti materijalne deprivacije’, koja je skočila s 19 na 31 posto od 2008. Nezaposlenost je smanjena na 11,7 posto s vrlo visokih 20,5 posto, ali tome treba pridodati oko sedam posto izbrisanih, dugotrajno nezaposlenih, i oko deset posto onih koji su napustili zemlju (mahom mladih od 35 godina, visokoobrazovanih). Generacija ljudi starijih od 50 godina koji su posao izgubili u tom ‘pročišćavanju’ vjerojatno ga više i neće naći, a nije nađem spomenuti i da su mnogi od njih etnički Rusi.

Politiku koja je provedena ukratko se može opisati kao slamanje otpora rezovima kroz ‘pumpanje’ nezaposlenosti – kada je posla malo, radi se gotovo za badava, koncept dobro poznat Hrvatima. Latvija je pritisak unutarnjeg ‘ispuhivanja’ ekonomije uspjela podnijeti zbog iznimno niskoga javnog duga, koji je iznosio oko 17 posto BDP-a, u protivnom recept ne bi funkcionirao. Naprotiv, dogodilo bi se ono što se događa ekonomijama južnih članica poput Španjolske, Portugala, Grčke i drugih, kojima visok dug još više raste. Drugi važan faktor bio je visok izvoz, Latvija izvozi oko 60 posto svog BDP-a, gotovo dvostruko više od južnih ekonomija u prosjeku. Treći faktor je daleko ‘uglednije susjedstvo’, Latvija se ekonomski naslanja na nordijske zemlje i Poljsku, veliku i rijetko uspješnu europsku ekonomiju.

BDP po glavi stanovnika od 21.905 dolara i dalje je dvije trećine europskog prosjeka, ali se zato mogu pohvaliti rezanjem deficita za čak 17 posto u tek nekoliko godina zahvaljujući smanjenju plaća u javnom sektoru za 25 posto, otpuštanjima, rezanju socijalnih davanja i povlastica kao i povećanju neizravnih poreza. Na kraju krajeva, i glavni ekonomist Međunarodnoga monetarnog fonda Olivier Blanchard upozorio je na posebnost latvijskog slučaja, koji ne bi trebalo olako kopirati.

Osim vrlo općenitih tvrdnji poput one premijera Dombrovskisa, jedan od glavnih argumenta identičan je onom koji se vrlo često čuje i u Hrvatskoj, da je ekonomija vrlo otvorena i već visoko eurizirana, s obzirom na to da su depoziti i krediti i nako u euroima. Konkretna prednost bit će bolji kreditni rejting i niže kamatne stope na kreditu. Izvozit će se jeftinije u eurozonu, zemlja će smanjiti rizičnost svoje izloženosti vanjskom financiranju, a postat će i atraktivnija za ulaganja. Nedovoljno za veću popularnost eura, s eventualnim ulaskom Litve sljedeće godine širenje će, čini se, biti dulje zaustavljeno jer drugih interesenata nema. Veće ekonomije Istočne Europe ne pokazuju ni najmanju želju za eurom u dogledno vrijeme i nisu ušle u ERM, sustav usklađivanja eura s nacionalnom valutom. U eurozonu Latvija je ušla kao najsrošnija članica.