Tvrtke se ponašaju racionalno i traže onoliko kooperanata koliko im treba. Država mora naći način da olakša razvoj suradnje tvrtki i poljoprivrednika, od njezina poticanja do uklanjanja zakonskih zapreka.
Zadruga odgovara za poslovanje svih svojih članova, no mnogi od njih često ne izvršavaju obveze, što koči njezin rad. To je najčešći razlog zbog kojega poljoprivrednici izbjegavaju zadruge.
Državno poljoprivredno zemljište daje se u koncesiju do pedeset godina. Međutim, iako je Zakon izglasan još u ožujku prošle godine, tek je prije dva mjeseca počeo postupak dodjele koncesije, koji i dalje teče sporo.
Svi znaju da ih je sve manje, ali nitko ne zna koliko ih je. Samo se procjenjuje da nema više od 30 tisuća poljoprivrednih kooperanata. Na kooperiranje se ne odlučuju ni poljoprivrednici ni velike tvrtke. A država ne čini gotovo ništa da promijeni taj trend i osigura domaću sirovinsku bazu za prerađivačku industriju.
Akva poljoprivreda, takva kooperacija, rekli bismo. Ali i gospodarstvo. Nažalost, od tolikog potencijala od 2,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta danas proizvodimo na otprilike 1,25 milijuna hektara u vrijednosti od 2,5 milijardi eura na godinu. Za usporedbu, Švicarci, za koje bismo se zakleli da su manje poljoprivredna zemlja od nas, na milijun hektara stvaraju vrijednost poljoprivrednih proizvoda od devet milijardi eura.
