Njegoslav Blažek

Detektivska agencija Detektiv Sova najviše se bavi poslovnom sigurnošću. Tvrtke je angažiraju ako sumnjaju da radnici kradu proizvode ili da im cure informacije.

Njegoslava Blažeka viša sila odvela u privatne detektivske vode. Prvi je u Hrvatskoj registrirao detektivski obrt, a danas je s kćeri Marinom Blažek suvlasnik najstarije detektivske agencije u Hrvatskoj – Detektiva Sove. Tvrtka je komanditno društvo koje se sastoji od dva komplementara (vlasnika) i tri komanditora. Komanditna tvrtka osniva se društvenim ugovorom, nema temeljnoga kapitala ni organizacijskih tijela; vode je i zastupaju komplementari. Komanditori imaju pravo nadzora nad poslovanjem, a dobit se raspodjeljuje jednako kao u trgovačkom društvu.

Blažek je direktor, a kći Marina obavlja administrativni, knjigovodstveni i marketinški posao. Ukupno ih je troje zaposlenih, a komanditori su detektivka Mirela Jukić, koja je treća stalno zaposlena u Detektivu Sovi, zatim vještak za audiovizualna djela, glas i informatiku Zoran Tomaš te kriminalistički analitičar Zdravko Šeničnjak.

Blažek je završio Srednju policijsku školu te Višu policijsku školu u Zagrebu, a nakon toga diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na tadašnjem studiju ONO-a i DSZ-a. Punih je dvadeset godina radio u policiji, od kojih deset na Policijskoj akademiji kao nastavnik kriminalistike. Bio je angažiran i u ratu, tad je imao kodno ime Sova, zbog čega će upravo tako poslije nazvati svoju detektivsku agenciju. Ozlojeđen je zbog onoga što se dogodilo nakon rata. Kaže da je prisilno umirovljen u dobi od samo 38 godina s još dvanaesticom kolega s Policijske akademije. Razlog je, kaže, iako ne želi previše o tome, što je tadašnja politika njihova radna mjesta namijenila podobnim kadrovima. Bilo je to potkraj 1996., a 1. siječnja 1997. otišao je u mirovinu.

Mirovina mu je bila 2400 kuna nakon tolikog staža u policiji i sudjelovanja u obrani zemlje. Razočaran i još dovoljno mlad, suočio sam se s pitanjem otići ili ostati. Bilo je nekih kombinacija; moj brat živi u Nizozemskoj, mogao sam i u neke druge zemlje, ali nakon obiteljskog sastanka odlučio sam ostati. Zahvaljujući prijateljima najprije sam počeo raditi kao istražitelj za Svjetsku antipiratsku organizaciju. Bilo je to potkraj 1997., a u srpnju 1998. dobio sam licenciju za obavljanje detektivskih poslova – pripovijeda Blažek.

Obrt je otvorio 1. prosinca 1998. i nazvao ga Detektiv Sova. Sova je, naveli smo, bilo njegovo kodno ime u ratu. Uz to, to je, objašnjava, nečujna životinja koja dobro vidi i čuje, pa je i neke tajne službe u svijetu imaju na logotipu. Javljuju mu se razni klijenti. Cijena detektivskog sata jest 200 kuna, no ovisi o složenosti posla pa može biti i malo viša. Prema podacima Poslovne Hrvatske, tvrtka ispunjava sve svoje obveze. Štoviše, nema nikakvih problema u poslovanju. Prihodi su lani bili 1,4 milijuna kuna, a dobit je iznosila 278 tisuća kuna. Prema pokazateljima poslovanja u devet mjeseci 2013., Blažek očekuje da će prihodi i dobit biti i malo bolji. U strukturi prihoda zaštita intelektualnog vlasništva imala je 2008. udio od 22 posto, a lani je pala na 15,3 posto. No zato je s 34,8 posto na 57,5 posto porastao udio u uslugama poslovne sigurnosti. Ostale su detektivske usluge pale s 43,2 posto na 27,2 posto.

Zaštita intelektualnog vlasništva podrazumijeva zaštitu autorskih prava na glazbu, film i videoigre, tj. borbu protiv piratizacije. Tvrtka istražuje i zloporabu žiga, tj. robne marke, patenata i industrijskog vlasništva. U djelatnosti pokriva i Srbiju, BiH, Makedoniju te povremeno Sloveniju, no s obzirom na to da nema ovlasti u tim zemljama, surađuje s tamošnjim detektivskim agencijama. Drugi su oblik djelatnosti u susjednim zemljama predavanja i seminarska obuka. Blažek često angažira tvrtke koje proizvode tehničku robu i čije proizvode i logo kopiraju kriminalci. Primjerice, na međunarodnim sajmovima obilazi proizvođače i kad otkrije zloporabu robne marke, šalje informaciju tvrtki. Na pitanje ima li situacija u kojoj prepoznaje zloporabu loga tvrtke koja ga nije angažirala te kako se tada ponaša kaže da nema nikakvu obvezu prema njoj. Međutim, nastavlja, interes je ipak prijaviti to. I to ne interes šire društvene zajednice, nego tvrtke koja ga je angažirala iako nije riječ o zloporabi njezina loga.

U Hrvatskoj je takva zloporaba kazneno djelo samo onda ako je ukupna vrijednost štete veća od 60 tisuća kuna. Ako je tvrtki koja me angažirala nanesena šteta od 20 tisuća kuna, a taj prodača prodaje tu robu pod lažnim logom i drugih proizvođača, i ako ukupni iznos bude 60 i više tisuća kuna, onda je svakako u interesu i tvrtki koja me je unajmila da prijavim i neovlaštene kopije tvrtki koje me nisu unajmile. Tada se to kazneno djelo istražuje po službenoj dužnosti – objašnjava Blažek.

Bavi se i detektivskim poslovima obiteljske problematike. Istražuje odnose u obitelji (roditelji – djeca, bračne nevjere, nasljeđivanje, traganje za imovinom i osobama), no kaže kako u takvim slučajevima ne uzima baš svaki posao. Važno je za svaki takav posao doznati koji problem onaj tko ga unajmljuje želi riješiti. Primjerice, ako muž traži da se istraži suprugina nevjera, onda detektivi najprije žele utvrditi je li cilj utvrditi nevjeru ili je nevjera sredstvo da bi muž imao alibi za druge postupke. U potonjem slučaju neće, kaže, prihvatiti posao.

Najviše je angažiran na poslovnoj sigurnosti. Tvrtke ga angažiraju ako sumnjaju da radnici kradu proizvode ili da cure informacije ili pak postoji organizirana skupina koja radi za konkurenciju, crno tržište te nelojalna konkurencija. Primjerice, tijekom akcije otkrivanja krađe iz skladišta jedne tvrtke ubacio je svog čovjeka koji je mjesecima pratio što se događa. Na kraju su otkrili skupinu organiziranih lopova u tvrtki i izvan nje. U sklopu poslovne sigurnosti bave se i ‘business intelligenceom’ te savjetovanjem nakon provedenih analiza. Definiraju poslovne rizike i sigurnost investicija, bave se planiranjem i provedbom mjera zaštitite poslovnih tajni, a istražuju i specifičnosti tržišta. Iako imaju vještaka, detektive i kriminalističkog analitičara, često im zatrebaju stručnjaci s drugih područja pa ih angažiraju.

Naveli smo da ne prihvaća odmah posao čim mu dođe potencijalni klijent. Primjerice, ne rade za kriminalce, što je jedan od temeljnih načela tvrtke, ali, kaže, i struke. Ne utjeruju dugove i ne traže npr. ukradene automobile jer bi u tom slučaju morali doći u kontakt s podzemljem, a onda se već stvore odnosi koji mogu našteti tvrtkinu poslovanju, primjerice stvara se obveza prema podzemlju zbog dobivene usluge.

Podatke prikupljaju od osoba koje su ih voljne dati. Nemaju ovlasti da ih natjeraju kako bi dobili podatke, no postoje metode uvjeravanja da ih nagovore na suradnju. Svoje izvore štite iako detektivi nisu zaštićeni kao novinari, koji ne moraju otkriti tko im je izvor. Blažek kaže da je to pitanje etike i da nikad ne bi izdao svoj izvor, ni pod cijenu kazne za tvrtku.

Jako dobro, ističe, surađuje s policijom, i to iz tri razloga. Prvi je taj što još ima, kaže, ‘četvrta glava’, odnosno, iako je bivši policajac, drukčije razmišlja od običnog svijeta. Na pitanje zašto se za to kaže upravo ‘četvrta glava’, pokušao nam je objasniti. Iako ni nakon objašnjenja potpisnik ovih redaka nije shvatio u čemu je stvar, dovoljno je reći da policajci za sebe sami kažu da imaju takvu glavu, što znači da drukčije razmišljaju.

Drugi razlog dobre suradnje s policijom jest što su mu kolege dio obitelji te socijalna komponenta. S policijom razmjenjuje informacije i pomažu jedni drugima, no nikad, kaže, nauštrb klijenta. Treći je pak razlog obostrani interes policije i privatnih detektiva za suradnju.

Dok je svijeta, trebat će hrane i šminke za žene. Blažek kaže da gotovo nema razlike između mirisa parfema i detektivske usluge. Satkani su od profinjenog omjera iznenađenja, tajni i diskrecije, pa iako se bez njih može živjeti, uz njih je život ljepši, ugodniji i sigurniji. A to ima cijenu.

Zato, dok je svijeta, bit će i detektivskih poslova.